Zatik je valjkast ili blago stožast strojni dio (element) za spajanje dijelova lako rastavljivim spojem. Višestruka mu je namjena pa se koristi i za učvršćivanje, centriranje, osiguravanje ili vezivanje strojnih i drugih dijelova. Normiranih je promjera (do 100 mm) i duljina (do 300 mm i više). Umeće se zabijanjem u prethodno izbušene provrte dijelova koji se spajaju; po potrebi provrti se i razvrću. Uzdužno zasječenim zaticima osigurava se čvrst dosjed otporan na vibracije, bez potrebe razvrtanja provrta. Naponski zatici služe za preuzimanje poprečnih sila i za osiguranje; izvedeni od prikladnoga materijala, lome se kod prekomjernog opterećenja. Zatiku je po obliku sličan svornjak, koji služi za ostvarivanje zglobne veze.[1]
Zatici se proizvode od istih materijala kao i svornjaci, dakle od čelika za automate s tvrdoćom 125 do 245 HV, a za velika opterećenja i od poboljšanog čelika, te čelika za cementiranje i kaljenje.[2]
Zatici spadaju među najstarije i najjednostavnije konstrukcijske elemente. Standardiziranih su oblika, promjera i duljina. Koriste se za osiguranje točnog položaja među dijelovima (centriranje pomoću dosjednog zatika), za spajanje dijelova, za preuzimanje poprečne sile u spoju i slično. Obično su od tvrđeg materijala nego što su spojeni dijelovi. Izmjere zatika se najčešće odabiru prema iskustvu. Kod većih opterećenja je potrebno kontrolirati posmična naprezanja i dodirne pritiske. Za spajanje dijelova namještaja koriste se drveni zatici.[3]
Spajanje zaticima i svornjacima najjednostavniji je i najstariji oblik spajanja u strojogradnji uopće. Izvodi se jednostavnim provlačenjem tih dijelova kroz provrt izbušen kroz dijelove koje treba spojiti.[4]