Zdeslav

Zdeslav (lat. Sedesclavus^[1]) je bio knez Primorske Hrvatske od 878. do 879., a pripadao je rodu Trpimirovića.

Mletački kroničar Ivan Đakon († iza 1018.) napisao je u Venetskoj kronici da je Zdeslav "iz roda Trpimirova" (Tibimiri ex progenie), odnosno da je Trpimirov sin i Muncimirov stariji brat.

Knez Zdeslav se u doba Domagojeve vlasti sklonio u Carigrad kako bi se spasio, a dvije godine nakon Domagojeve smrti dospijeva na prijestolje uz pomoć bizantskog cara Bazilija I. (867. – 886.), tako postavši prvim hrvatskim vladarom kojeg je Bizant postavio na prijestolje.

Već 879. papa Ivan VIII. piše pismo naslovljeno: „Ljubljenom sinu Zdeslavu, slavnom banu Sklavina“ (Dilecto filio Sedesclavo, glorioso comiti Sclavorum).^[1] Čini se da je Zdeslav vladao u ovisnosti od Bizanta, a gradovi Teme Dalmacije su plaćali njemu porez koji su dotada plaćali Bizantu (samo je Dubrovnik plaćao danak Zahumljanima i Travunjanima). Bilo je to i vrijeme crkvenoga raskola, dok je u carigradski patrijarh bio Focije, pa je približavanje Bizantu značilo i udaljavanje od pape.

Vlast Zdeslavova prestaje već 879., kad ga ubija velikaš Branimir, nepoznata roda, i preuzima vlast.

1. ↑ ^{a b} Mužić, Ivan, Hrvatska povijest devetoga stoljeća, str. 193.