Albert Camus

Albert Camus
Biografske informacije
Rođenje	(1913-11-07)7. 11. 1913. Dréan, Alžir (tada Mondovi, Algérie)
Smrt	4. 1. 1960. (dob: 46) Villeblevin, Francuska
Supružnik	Simone Hié (razvod) Francine Faure
Obrazovanje
Alma mater	Sveučilište u Algiersu
Zanimanje	pisac, novinar, filozof
Opus
Književni pravac	kasni modernizam (teorija apsurda)
Književne vrste	proza, drama
Jezik	francuski
Znamenita djela
Stranac Mit o Sizifu Kaligula Kuga Pobunjeni čovjek

Albert Camus (Mondovi, 7. studenoga 1913 – Villeblevin, 4. siječnja 1960) bio je francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Poznat je po svom karakterističnom stilu pisanja i tematikama svojih djela. Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je "u svemu znala naći pravu mjeru".

Iako je često vezan i uz egzistencijalizam, Camus je odbijao taj pridjev. No, u drugu ruku, Camus u svom eseju Pobunjeni čovjek piše da se cijeli svoj život borio protiv filozofije nihilizma. Njegova religioznost također je bila česta tema, a on je sam u jednoj od svojih knjiga napisao: Ne vjerujem u boga "i" nisam ateist.

Godine 1949. Camus je, prema knjizi Albert Camus, une vie Olivera Todda, unutar Pokreta Revolucionarne unije osnovao Skupinu za međunarodne veze koja se protivila ateističkim i komunističkim tendencijama Bretonovog nadrealizma. Kada mu je 1957. uručena Nobelova nagrada, Camus je bio drugi najmlađi primatelj (nakon Rudyarda Kiplinga), prvi primatelj rođen u Africi, a nakon njegove smrti postao je Nobelovac koji je nakon dobivanja nagrade najkraće živio (samo 3 godine). Kada je tijekom ceremonije dodjele u Stockholmu držao govor, izjavio je: Smatram da je nagradu trebao dobiti Malraux. Kada je to čuo sam Malraux, odvratio je: Camusova izjava služi nam obojici na čast.^[1]

Camus je preferirao da se na njega gledao kao na čovjeka i kao na mislioca, a ne kao na pripadnika neke škole ili ideologije. Ljudi su mu bili draži od ideja. U jednom intervjuu iz 1945., Camus je odbio bilo kakvu povezanost s ijednom ideologijom:

Ne, nisam egzistencijalist. Sartre i ja se uvijek čudimo kad vidimo naša imena povezana...^[2]

1. ↑ Albert Camus: Kuga, SysPrint, Lektira dostupna svima; str. 20
2. ↑ Les Nouvelles litteraires, 15. studenog 1945.