Angiogeneza (lat. angiogenesis) | |
---|---|
Klasifikacija i eksterni resursi |
Angiogeneza je fiziološki proces i prirodni odgovor tela na ishemiju, koji se karakteriše rastom novih krvnih sudova iz već postojećih. Angiogeneza je integralni deo kako u normalnim razvojnim procesaima u organizmu, tako i u brojnim patološkim stanjima kao što su tumorski rast i metastaziranje, inflamatorne i vaskularne bolesti, povrede, rane.[1]
Proces angiogeneze može se odvijati na dva načina; neovaskularizacijom i/ili mobilizacijom prekursora ili progenitora endotelnih vaskularnih ćelija (engl. endothelial progenitor cells (EPCs)) iz kostne srži.
Angiogenezu treba razlikovati od vaskulogeneze u kojoj se iz prekursora hemangioblasta formiraju novi krvni sudovi. Vaskulogeneza označava spontano formiranje krvnih sudova tokom embrionalnom razvoj, za razliku od termina angiogeneza kojim se označava;... proces formiranje novih krvnih sudova u odraslih osoba umnožavanjem (račvanjem) iz već postojećih (prethodnom vaskulogenezom formiranih krvnih sudova).[2] Zato se termin vaskulogeneza koristi za formiranje krvnih sudova, a termin intusuuscepcija za nastajanje krvnih sudova odvajanjem od postojećih.[3]
Iako je angiogeneza normalni vitalni (fiziološki) proces rasta i razvoja organizma i procesa zarastanje rana i granulacije tkiva, ona može biti i patološki proces koji je izražen u fazi intenzivnog rasta tumora kao jedan od bitnih faktora maligniteta (metastaziranja). Angiogenezu kao uzročnika ekspanzije tumora prvi su opisali Grinblat i Šubik (Greenblatt i Shubik) u 1968.[4]
Više godina unazad kroz brojna medicinska istraživanja angiogeneze, naučnici pokušvaju da ovaj fiziološki proces iskoriste u lečenju tumora i drugih urođenih i stečenih vaskularnih bolesti.[5][6] Ferar (Ferrar) i sar. iz (Genetecha) u svojim istraživanjima su dokazali da inhibicija angiogeneze može dovesti do zaustavljanja razvoja i odumiranja tumora inhibicijom njihovog daljeg rasta.[7]