Barokno kiparstvo

Ekstaza sv. Tereze

Gian Lorenzo Bernini, ca. 1644.

mramor , 168 × 120 cm

Lijevi transept crkve Santa Maria della Vittoria, Rim

U Baroku se kipovi odlikuju bujnom voluminoznošću tijela i uznemirenim draperijama, pokrenutošću i snagom izraženom u kompoziciji, te dubokom modelacijom zbog čega se pojavljuju snažni kontrasti svjetlosti (na ispupčenim dijelovima) i sjene (u dubokim utorima). Takva kiparska djela kao da bujaju na svim mogućim mjestima – u unutrašnjosti građevina, u crkvama, po stubištima i dvoranama palača i dvoraca, te izvana, izbijajući uz portale, podmećući leđa pod balkone, te vrve po krovovima, izranjaju iz fontana, a posvuda su u perivojima, ili kao brojni javni spomenici na trgovima gradova. Po tematici, kiparstvo najčešće obuhvaća kršćanske teme i likove, potom mitološke likove i grupe, a česte su portretske skulpture i nadgrobne skulpture.

Glavni predstavnici barokne skulpture su:

• Italija: Gianlorenzo Bernini, S. Moderno, Francesco Borromini, A. Algardi;
• Francuska: P. Puget, Jean Battiste Pigalle, E. M. Girardon;
• Flandrija i Holandija: H. De Keyser, A. Quellinus;
• Austrija i Njemačka: J. R. Donner, A. Schlüter.