Boka kotorska

Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora
Svjetska baština – UNESCO
Crna Gora Boka kotorska Lokacija Boke kotorske u Crnoj Gori
Registriran:	1979. (3. zasjedanje) 2003. (prošireno)
Vrsta:	kulturno dobro
Mjerilo:	i, ii, iii, iv[1]
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora
Zaštićeno područje
Lokacija	Crna Gora
Najbliži grad	Kotor, Risan,
Površina	86,20 km² (33 mi² )
Osnivanje	20. novembra 2013. godine.[2]
Vlasnik	Crna Gora

Boka Kotorska je najveći zaliv Jadranskog mora (87 km²). Duboko je zašla pod litice Lovćena i Orjena kao da ih je razmakla snagom vode. Počinje Hercegnovskim zalivom, koji se sužava Kumborski tjesnac, njime prijelazi u Tivatski zaliv, pa kroz Verige ulazi u Risanski i Kotorski zaliv. Sva je optočena mjestima – Njivice, Igalo, Herceg Novi, Savina, Meljine, Zelenika, Kumbor, Đenovići, Baošić, Bijela, Kamenari, Morinj, Risan, Perast, Ljuta, Kotor, Prčanj, Tivat, Krtole, Krašići, Radovići, Rose a između njih je još desetak malih naselja.

Boku Kotorsku su proslavili hrabri pomorci, vješti majstori, graditelji, mnogi istaknuti umni ljudi. Ima slavnu istoriju – od grčkih kolonija, preko Ilira, Rima, Vizantije, srpske srednjovijekovne države, do Turaka, Mlečana (videti: Mletačka republika), Rusa, Napoleona i Austrije. Svi su imali ambicije da njome gospodare. Pomorstvo je bila osnova života i dalo je pečat velikom kulturnom naslijeđu. U XVII i XVIII veku Boka je imala preko 300 brodova duge plovidbe i do 300 manjih, koji su godišnje zarađivali 200.000 mletačkih zlatnika. Peraštani su u XVI veku imali pomorsku školu (Nautika) na glasu, a u njoj su školovali mornare i za ruskog cara Petra Velikog.

1. ↑ „UNESCO: Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora”. UNESCO. Pristupljeno 9. 2. 2021. 
2. ↑ „Ukaz o proglašenju zaštićenog područja”. Skupština Crna Gora. Arhivirano iz originala na datum 2021-12-12. Pristupljeno 9. 12. 2021.