David Lynch | |||
---|---|---|---|
Biografske informacije | |||
Rođenje | David Keith Lynch 20. 1. 1946. Missoula | ||
Smrt | 15. 1. 2025. (dob: 78) Los Angeles | ||
Supružnik | Peggy Lentz (1967–1974) Mary Fisk (1977–1987) Mary Sweeney (2006-2007) Emily Stofle (2009-2023) | ||
Partner | Isabella Rossellini (1986–1991) | ||
Djeca | četvero | ||
Profesionalne informacije | |||
Obrazovanje | George Washington University | ||
Zanimanje | redatelj | ||
| |||
Potpis | |||
David Keith Lynch (Missoula, 20. siječnja 1946. – 15. siječnja 2025), bio je američki filmaš, televizijski redatelj, vizualni umjetnik, glazbenik i glumac. Poznat po svojim nadrealnim filmovima, Lynch je razvio svoj jedinstveni vizualni stil, popularni nazivan "Linčevski stil", a kojeg karakteriziraju snene scene i specijalni dizajn zvuka. Nadrealni i u mnogim slučajevima nasilni elementi njegovih filmova na reputaciji su da "zastrašuju, vrijeđaju i mistificiraju" svoje gledatelje.[1]
Rođen u obitelji srednje klase u Missouli, država Montana, Lynch je djetinjstvo proveo putujući SAD-om prije nego je upisao studij slikarstva na Pennsylvania Academy of Fine Arts u Philadelphiji gdje se i započeo baviti produkcijom kratkih filmova. Odlučivši se u potpunosti posvetiti tom mediju, preselio se u Los Angeles gdje je producirao svoj prvi film, nadrealni horor Eraserhead (1977. godine). Nakon što je film postigao kultni status, Lynchu je ponuđena režija filma Čovjek-slon (1980.) koji mu je donio veliki uspjeh i proboj. Nakon toga je snimio dva filma za produkciju kuću De Laurentiis Entertainment Group: znanstveno-fantastični ep Dina (1984) koji je bio kritički i komercijalni neuspjeh, te neo-noir kriminalistički film Plavi baršun (1986) koji je pobrao hvalospjeve filmske kritike.
Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća, zajedno s Markom Frostom, kreirao je iznimno popularnu, misterioznu televizijsku seriju Twin Peaks (1990. - 1991.), a nakon nje je snimio i prequel u obliku filma Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom (1992.); zatim film ceste Divlji u srcu (1990) i obiteljski film Prava priča (1999). Ipak, nije odustao od snimanja nadrealnih filmova pa je tako snimio Izgubljenu autocestu (1997.), Mulholland Drive (2001.) i Unutarnje carstvo (2006). U međuvremenu je objeručke prihvatio Internet kao novi medij, pa je producirao nekoliko web serija, kao što su animirani Dumbland (2002) i nadrealni sitcom Rabbits (2002).
Tijekom svoje karijere, Lynch je zaradio tri nominacije za prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najboljeg redatelja,[2][3][4] te jednu u kategoriji najboljeg scenarija. Dva puta je osvojio francuskog Césara za najbolji strani film, kao i Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu te počasnu nagradu za životno postignuće na filmskom festivalu u Veneciji. Francuska vlada dodijelila mu je Legion of Honor, najveće priznanje koje jedan civil može dobiti,[5] a te iste godine (2007.) The Guardian ga je opisao kao "najvažnijeg redatelja ove ere".[6] Allmovie proglasio ga je "renesansnim čovjekom modernog američkog filmskog stvaralaštva",[7] a uspjesi njegovih filmova označili su ga kao "prvog popularnog nadrealista".[8]