Ekonomija Irana | ||
---|---|---|
Iranska središnja banka u Teheranu | ||
Valuta | rijal | |
Fiskalna godina | 21. 3. - 20. 3. (iranska kalendarska godina) | |
Gospodarske organizacije | ECO, OPEC, GECF, WTO (promatrač) | |
Statistika | ||
BDP (PPP) | 863,5 milijardi USD (2010. proc.) (18.) | |
BDP rast | 3% (2010. proc.) | |
BDP per capita | 11.396 USD[1] (2010. proc.) | |
BDP po sektoru | poljoprivreda (11%), industrija (45,9%), usluge (43,1%) (2010. proc.) | |
Inflacija (IPC) | 8%[2] | |
Stopa siromaštva | 18% (2007. proc.) | |
Radna snaga | 25,7 milijuna | |
Radna snaga prem zanimanju | poljoprivreda (25%), industrija (31%), usluge (45%) (2007. proc.) | |
Nezaposlenost | 14,6% | |
Glavna industrija | nafta i prirodni plin, natrijev karbonat, motorna vozila, lijekovi, kućanski aparati, elektronika, energetika, električna energija, tekstili, graditeljstvo, cement i građevinski materijali, hrana, gnjojivo, metali, obrambena industrija, turizam | |
Trgovina | ||
Izvoz | 94,6 milijardi USD[3] (2010. proc.) | |
Izvozna dobra | nafta i prirodni plin (70%)[3], motorna vozila, hrana, tehnika, rukotvorine | |
Glavni izvozni partneri | Kina (16.58%), Japan (11.9%), Indija (10.54%), Južna Koreja (7.54%), Turska (4.36%) (2009. proc.) | |
Uvoz | 58.97 milijardi USD (2010. proc.) | |
Uvozna dobra | industrijske sirovine (46%), gotovi proizvodi (35%), tehnika | |
Glavni uvozni partneri | UAE (15.14%, Kina (13.48%), Njemačka (9.66%), Južna Koreja (7.16%), Italija (5.27%), Rusija (4.81%), Indija (4.12%) (2009. proc.) | |
Javne financije | ||
Javni dug | 12.84 milijardi USD | |
Prihodi | 347 milijardi USD[4] | |
Rashodi | 333 milijardi USD[4] | |
Ekonomska pomoć | 121 milijuna USD (2008. proc.) | |
Glavni izvor Svi iznosi izraženi su u američkim dolarima |
Ekonomija Irana mješavina je centralno planiranog državnog vlasništva nad naftnim i drugim velikim poduzećima, privatnog poduzetništva i seoske poljoprivrede[5], orijentiranog k apsolutnoj samodostatnosti u svim ekonomskim granama. Krajem 2000-ih godina iranska ekonomija bila je 18. najveća u svijetu[6] (s tendencijom rasta na 12. mjesto do 2015. godine[7]), s najrazvijenijom industrijom, poljoprivredom, energetikom, informatičkom tehnologijom i građevinarstvom na Bliskom istoku[8][9].
Cilj iranske vlade na ekonomskom planu je smanjiti ovisnost o proizvodnji nafte i uvesti raznolikost u ekonomski planiranim tržišnim reformama. U pokušaju ostvarenja tog cilja, iranska vlada ulaže u područja automobilske, zračne, elektroničke, petrokemijske i nuklearne industrije. Jako naftno tržište od 1996. godine pomoglo je u smanjenju financijske ovisnosti i redovito otplaćivanje dugova[10] zbog čega je Iran danas treća zemlja svijeta s najmanjim postotkom vanjskog duga u odnosu na BDP (3,7% odnosno 12,8 milijardi USD[11]). Nafta i prirodni plin, nekoć glavni iranski ekonomski aduti, danas sačinjavaju 70% izvoza[3] ali ujedno manje od 10% ukupnog bruto domaćeg proizvoda[12].
Posljednjih 20-ak godina cvjeta lokalna proizvodnja najmjenjena domaćnoj potrošnji što uključuje kućanske uređaje, automobile, poljoprivredne proizvode, lijekove, itd. Danas Iran ima razvijenu domaću industriju, a mnogo se ulaže i u napredne znanosti poput nanotehnologije, biotehnologije, farmakologije, svemirske i nuklearne tehnologije, itd.[13] Iran ima i veliki turistički potencijal s obzirom da se na temelju atraktivnih prirodnih i povijesnih lokaliteta navodi kao jedna među prvih 10 turističkih zemalja svijeta[14]. Između 2005. i 2010. godine Iran je prošao proces privatizacije zbog čega je državni udjel u bruto domaćem proizvodu smanjen sa 80% na 40%[15], dok se narednih godina planira spuštanje istog na 20%[16].
Ekonomija Irana u 2010. godini procjenjena je između 858.66[1] i 863,5[17] milijardi USD prema paritetu kupovne moći, odnosno na oko 11.396 USD po glavi stanovnika što je četverostruki porast u odnosu na razdoblje prije revolucije 1979. godine unatoč udvostručenju stanovništva[1]. Usprkos sankcijama nametnutih zbog nuklearnog programa, Iran je jedna od rijetkih vodećih svjetskih ekonomija koje bilježi pozitivan ekonomski rast u vrijeme svjetske financijske krize[18]. Glavni ekonomski problemi tijekom 2000-ih godina bili su dvoznamenkasti postoci nezaposlenosti[10] i inflacije[19], koji su 2010. godine iznosili 14,6%[17] odnosno 8%[2].
Vodeći iranski trgovački partneri su Kina, Njemačka, Južna Koreja, Francuska, Japan, Rusija, Turska i Italija[17], dok je povećana suradnja i sa zemljama u razvoju kao što su Sirija, Indija, Venecuela, Šri Lanka i Južna Afrika. Postotak žena u radnoj snazi je 33%[20] odnosno 28,4% u industriji po čemu je Iran ispred svih vodećih svjetskih ekonomija[21]. Iranska metropola Teheran najjeftiniji je glavni grad svijeta[22].