Imamet (arap. إمامية) je islamski pravac i glavna podgrupa šijitizma. Njeni sljedbenici imamiti (poznati i kao imamije, duodecimalisti, džaferije, dvanaesterci, dvanaestnici ili isna ašarije) su najbrojnija šijitska skupina i stoga se pod terminom šijiti najčešće podrazumijevaju upravo oni. S druge strane, u određenim izdanjima imamiti se koriste kao sveobuhvatan termin za sve šijitske muslimane. Pojam džaferije (ili džafarije) potječe od imena šestog imama Džafara al-Sadika koji je razradio imamitsku jurisprudenciju. Termin duodecimalisti se odnosi na njihovo vjerovanje u dvanaest božanski određenih vođa, poznatih i kao dvanaest imama, odnosno da posljednji imam Muhamed al-Mahdi živi u skrivenosti i da će se ponovo pojaviti kao najavljeni Mahdi. Njegov povratak prema imamitskoj tradiciji podudarati će se s drugim dolaskom Isusa Krista koji će pomoći Mahdiju protiv Dedžala (Antikrista). Imamiti vjeruju da su dvanestorica imama duhovni i politički nasljednici islamskog poslanika Muhameda, a postavljeni su božanskom odredbom (nas). U skladu s njihovom teologijom, dvanaest imama su uzorni pojedinci koji ne samo da vladaju zajednicom pravedno, već su također u stanju da sačuvaju i interpretiraju islamsko pravo te ezoteričko značenje Kurana. Sukladno doktrini bezgrešnosti (ismet), Muhamed i imami su čisti od pogrešaka i grijeha, a njihove riječi i djela (suna) su vodič i model koji zajednica treba slijediti.
Imamiti čine približno 85% od ukupnog broja šijita, odnosno broje između 148,000.000 i 296,000.000 vjernika. Većinu stanovništva predstavljaju u Iranu, Azerbajdžanu, Iraku, Bahreinu i Libanonu, a značajnu manjinu čine u Indiji, Pakistanu, Afganistanu, Saudijskoj Arabiji, Jemenu, Bangladešu, Kuvajtu, Omanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kataru, Nigeriji, Čadu, i Tanzaniji. Iran je jedina zemlja u kojoj je imamizam državna religija. Imamiti dijele mnoga učenja sa srodnim šijitskim pravcima, poput vjerovanja u imame, no ismailiti vjeruju u drugi broj imama i uglavnom u različitu liniju nasljedstva imamata. Oni se također razlikuju u pogledu uloge i ukupne definicije imama, po Muhamedovom statusu pečata poslanika (Hatam al-Nabijin), po pitanju primjene islamskih zakona, te po gledištima ezoteričkih i egzoteričkih aspekata Kurana. Aleviti u Turskoj i Albaniji odnosno alaviti u Siriji dijele vjerovanje u dvanestoricu imama s imamitima, ali se njihove teološke doktrine značajno razlikuju.
