Imenica

Imenica ili supstantiv (lat. substantivum), riječ kojoj je svojstvena kategorija predmetnosti, opredmećeno svojstvo i opredmećeni proces. Njome imenujemo pojave vanjskog svijeta i našeg unutarnjeg doživljavanja.

Imenice se dijele na:

• opće - označavaju skup predmeta koji imaju neke zajedničke osobine
• vlastite - služi kao ime svakom pojedinom čovjeku, životinji, zemljopisnim pojmovima itd.

Imenice se još dijele i na:

• konkretne (stvarne) - označavaju sve ono što je opipljivo (bića, predmete)
• apstraktne (mislene, nestvarne) - označavaju osobine, osjećaje, stanja, fizičke i duševne moći, radnje, prirodne i društvene pojave.

Neke imenice imaju uopćavajuću funkciju, npr. čovjek: Čovjek vremenom izgubi i tremu kad se sretne s toliko slavnih i poznatih ljudi.^[1]

1. ↑ Kordić, Snježana (2002). „Uopćavajuće čovjek” (PDF). Riječi na granici punoznačnosti. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada. str. 49–66. DOI:10.2139/ssrn.3467413. ISBN 953-169-073-1. OCLC 54680648. OL2863537W. CROSBI 426493. (NSK). (KGZ). Pristupljeno 2023-09-25.