Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors.
Please consider supporting us by disabling your ad blocker.

Responsive image


Imunohistohemija

Imunohistohemija
Intervencija
Histohemijski prikaz mienteričnog gangliona miša sa tirozin hidroksilazom.
ICD-9-CME01.450.495.435
MeSHD007150

Imunohistohemija (IHH) je metoda u laboratorijskoj dijagnostici koja se, koristeći osnovni princip u imunologiji da se određeno antitelo veže i prepoznaje samo ciljni antigen, bavi primenom obeleženih antitela kao specifičnih reagenasa za lokalizaciju i detekciju tkivnih konstituenata. Ukoliko se govori o lokalizaciji proteina u ili na ćeliji onda govorimo o metodi imunocitohemije.

Poslednjih godina imunohistohemija se razvila u snažno dijagnostičko sredstvo koje pruža dodatne informacije prilikom rutinske morfološke analize tkiva, jer „ omogućava vizuelizaciju definisanih antigena u tkivnim presecima, vezivanjem antitela za male, specifične regione antigena tzv. epitope.“ Primena imunohistohemije u proceni odgovarajućih ćelijskih markera koji definišu specifični fenotip, omogućila je dobijanje važnih dijagnostičkih, prognostičkih i prediktivnih informacija neophodnih za klasifikovanje i diferenciranje pojedinih bolesti. Osim u dijagnostičke, metode imunohistohemija se koristi i u naučno-istraživačke svrhe kako bi se bolje razumela distribucija i lokalizacija biomarkera i ekspresija pojedinih proteina u različitim tkivima.

Upotreba antitela na fiksiranom tkivu, da bi se izučavala patologija tkiva, zahtevala je određena prilagođavanja i usklađivanje imunohistohemijskih tehnika. Budući da je očuvanost antigena u fiksiranom tkivu varijabilna kroz istoriju su se imunohistohemijske tehnike unapređivale kako bi se povećala osetljivost analize. Specifični molekularni markeri su karakteristika pojedinih aktivnih događaja, kao što su proliferacija ćelija ili ćelijska smrt (apoptoza).

Vizuelizacija antitela i intereakcija sa antigenom može se postići na više načina. Najjednostavniji primer; antitelo se konjuguje enzimom, kao što je peroksidaza, koji može ubrzati proces bojenja i proizvesti reakciju (vidi mrlje imunoperokidaze na slici). Alternativno, antitela mogu biti označena i fluorescentnim jedinjenjima, kao što fluorescein ili rodamin (vidi imunofluorescencija). Imunohistohemijska bojenja se široko primenjuju u dijagnostici oštećenja ćelija, kao što su ona koja se javljaju u kancerogenim tumorima.


Previous Page Next Page