Johannes Kepler

Johannes Kepler
Rođenje	(1571-12-27)27. 12. 1571. Slobodni carski grad Weil der Stadt kraj Stuttgarta, SRC (danas dio regije Stutrgart u Baden-Württembergu, Njemačka)
Smrt	15. 11. 1630. (dob: 58) Regensburg, Elektorat Bavarska, SRC (današnja Njemačka)
Prebivalište	Württemberg; Štajerska; Češka; Gornja Austrija
Polje	astronomija, astrologija, matematika i filozofija prirode
Alma mater	Univerzitet u Tübingenu
Poznat po	Keplerovi zakoni
Religija	luteran

Johannes Kepler (Weil der Stadt kraj Stuttgarta, 27. prosinca 1571. - Regensburg,15. studenog 1630.), njemački astronom, matematičar i astrolog. Ustanovio je gibanje planeta po elipsama, te time srušio teorije i vjerovanja da se planeti oko Sunca gibaju po kružnicama (Prvi Keplerov zakon).^[1] Nakon teškog djetinjstva odlučio se za crkvenu karijeru, pa je 1584. stupio u sjemenište u Adelsbergu. Pošto je primljen na Sveučilište u Tübingenu, gdje ga je astronomiji poučavao Kopernikov sljedbenik Michael Mästlin, napustio je svećeničku službu i 1594. prihvatio katedru astronomije u Grazu. Njegov su rad zapazili Galileo Galilei i Tycho Brahe, koji ga je pozvao za pomoćnika u Prag. Nakon Braheove smrti 1601., preuzeo je njegov položaj dvorskoga matematičara i astrologa cara Rudolfa II. Od listopada 1604. do početka 1606. promatrao je novu zvijezdu (Keplerova supernova ili SN 1604), koja je sjajem u maksimumu nadmašivala sjaj Jupitera; na mjestu zvijezde, za koju se danas zna da je bila supernova, zapažaju se samo difuzni ostatci, bez ostatka zvijezde.

Koristeći vrlo točna Braheova opažanja planeta Marsa, Kepler je otkrio pravilnosti u planetskim gibanjima koja su poznata pod imenom Keplerovi zakoni. Prva dva zakona objavio je 1609. u svojem glavnom djelu Astronomia nova. On je bio prvi od astronoma koji se sasvim riješio epicikala, geometrijskih konstrukcija koje su uvedene u geocentričnom sustavu. U istom djelu objavio je svoje tumačenje plime i oseke kao posljedice djelovanja Mjeseca. No njegovo traženje razloga zbog kojih se planeti gibaju svojim stazama gubilo se u naivnim predodžbama. Tek je Isaac Newton, na temelju dinamike i triju Keplerovih zakona, ustanovio zakon opće gravitacije.

Nakon Praga, Kepler je 1612. prešao u Linz, gdje je predavao matematiku. God. 1615. izdao je matematičko djelo Nova stereometrija vinskih bačava /ustvari zakrivljenih ploha/ (lat. Nova Stereometria Doliorum Vinariorum), u kojem se služio postupcima koji ga čine pretečom infinitezimalnoga računa. Godine 1619. objavio je djelo Skladnosti svijeta (lat. Harmonices mundi) u kojem se izlaže njegov treći zakon. Nastavljajući Braheov rad, 1627. izdao je Rudolfinske tablice (lat. Tabuli Rudolphinae) za izračunavanje položaja planeta, s logaritamskim tablicama, tablicama atmosferske refrakcije, te katalogom 1005 zvijezda. Tablice su bile u upotrebi još cijelo stoljeće. Kepler je pridonio i modernoj optici konstrukcijom astronomskoga teleskopa (Keplerov dalekozor je vrsta dalekozora ili teleskopa s dvjema sabirnim (konveksnim) lećama, koji daje obrnutu sliku predmeta), a također i tumačenjem širenja svjetlosti i djelovanja oka.^[2]

1. ↑ "Faktopedija", ilustrirana enciklopedija 11. izdanje, 2004. Mozaik knjiga, str.32
2. ↑ Kepler, Johann(es), [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.