Korejska demilitarizirana zona

Korejska demilitarizirana zona (DMZ) (korejski: 한반도 비무장지대 Hanbando Bimujangjidae) je naziv za dio teritorija koji prolazi sredinom Korejskog poluotoka, a koji je uspostavaljen nakon Korejskog rata kako bi služio kao tampon zona između Sjeverne i Južne Koreje. Demilitarizirana zona de facto služi kao granica između Sjeverne i Južne Koreje, a dijeli poluotok otprilike na pola, prolazeći 38. paralelom; zapadni dio zone nalazi se južno od paralele, dok je istočni sa sjeverne strane. Demilitarizirana zona službeno je nastala nakon Korejskog sporazuma o primirju između Kine, Sjeverne Koreje i Ujedinjenih naroda 1953. godine.

Demilitarizirana zona je 250 km duga, otprilike 4 km široka te je, unatoč nazivu, najmilitariziranija granica na svijetu. Kontrolu nad njom zajednički vrše Sjeverna Koreja, Južna Koreja, Sjedinjene Države i Ujedinjeni narodi, a pristup javnosti bez dozvole je strogo zabranjen. Što se morske granice tiče, njezinu funkciju trenutno obavlja sjeverna granična linija (NLL), zapravo osporena demarkacijska linija u Žutom moru. Obalno područje i otoci s obje strane demarkacijske linije su također visoko naoružani.

I Sjeverna Koreja i Južna Koreja održavaju mirna sela na vidiku s druge strane DMZ-a. Na jugu, Daeseong-dong se upravlja prema uvjetima DMZ-a. Seljani se klasificiraju kao građani Republike Koreje, ali su oslobođeni plaćanja poreza i drugih građanskih zahtjeva, kao što je vojna služba. Na sjeveru, Kijŏng-dong ima niz jarko obojenih, višekatnih zgrada i stanova s električnim osvjetljenjem. Ove značajke predstavljale su neviđenu razinu luksuza za ruralne Sjevernokorejce u 1950. Grad je bio orijentiran tako da su svijetloplavi krovovi i bijele strane zgrada bile najizrazitije značajke kada se gleda odozgo. Međutim, na temelju pregleda s modernim teleskopskim lećama, tvrdilo se da su zgrade samo betonske konstrukcije bez staklenih prozora ili čak unutarnjih prostorija, s uključenim i isključenim svjetlima u zgradi.