Korpusna lingvistika je naziv za metodu u lingvističkim istraživanjima u kojoj se koriste veliki uzorci prirodnog jezika (korpusi), bilo govorenog ili pisanog. Korpusi se sastoje od ogromnog broja riječi i njih je u 21. stoljeću moguće automatski pretraživati. Analizom korpusa donose se pouzdani zaključci o frekvenciji upotrebe riječi i izraza, kontekstu upotrebe konstrukcija koje želimo da proučimo, o različitim značenjima jedne riječi, odlikama funkcionalnih jezičnih stilova itd.[1][2] Korpusi se dijele na: opće korpuse, koji se sastoje od tekstova svih funkcionalnih stilova, i specijalizirane korpuse, koji se fokusiraju na uzorke jezika iz jedne epohe, žanra ili određene grupe govornika (npr. korpus jezika djece) ili djela pojedinog pisca.