Kulturni imperijalizam se definira kao kulturni aspekt imperijalizma. Imperijalizam se ovdje odnosi na stvaranje i održavanje nejednakih odnosa između civilizacija favoriziranjem snažnije civilizacije.[1] Može se definirati kao praksa promicanja i nametanja kulture, obično politički moćnih nacija prema manje moćnim društvima. To je kulturna hegemonija razvijenih i ekonomski najutjecajnijih zemalja, koje određuju opće kulturne vrijednosti i standardiziraju civilizacije diljem svijeta.
Mnogi naučnici koriste pojam, pogotovo oni u oblastima historije, kulturnih studija i postkolonijalne teorije. Izraz se obično koristi u pogrdnom smislu, često u kombinaciji s pozivom, da se odbaci takav utjecaj. Kulturni imperijalizam može poprimiti različite oblike, kao što su: stav, formalna politika, vojna akcija, tako dugo dok se učvršćuje na kulturnom polju.
Pojam je nastao 1960. godine[2], te je fokus istraživanja barem od 1970.[3] Pojmovi kao što su medijski imperijalizam, strukturni imperijalizam, kulturna ovisnost i dominacija, kulturna sinkronizacija, elektronički kolonijalizam, ideološki imperijalizma i ekonomski imperijalizam svi su korišteni za opisivanje iste osnovne ideje kulturnog imperijalizma.[4]
Primjer kulturnog imperijalizma je utjecaj neke zemlje, koja izvozi svoje proizvode (film, muzika i dr.) u druge zemlje i promiče svoje vrijednosti i strukture, koje mogu mijenjati domaće kulture i imati štetne utjecaje na autohtone vrijednosti, norme i kulture.