Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors.
Please consider supporting us by disabling your ad blocker.

Responsive image


Larisa Latinjina

Larisa Semjonovna Latinjina, (rus. Лариса Семёновна Латынина), sovjetska (ukrajinska) gimnastičarka, rođena je 27. decembra 1934. u gradu Herson, u Ukrajini, u tadašnjem SSSR-u. Ona je sportistkinja s najviše osvojenih olimpijskih medalja - uopšte: ukupno 18, i to 9 zlatnih, 5 srebrnih i 4 bronzane; na Olimpijskim igrama u Melburnu 1956, Rimu 1960 i Tokiju 1964. Trener joj je bio Aleksandar Mišakov, koji je bio i trener još jednog slavnog sovjetskog gimnastičara, Olimpijskog pobjednika, Borisa Šaklina.

Na četiri Svetska prvenstva (1954, ‘58, ’62. i ’66.) Latinjina takođe beleži impozantan bilans - osvaja 9 zlatnih, 4 srebrne i 1 bronzanu medalju, dok sa tri Evropska prvenstva (1957, ’61. i ’65.) donosi 7 zlatnih, 6 srebrnih i 1 bronzanu medalju.

Sve skupa: 46 (četrdeset i šest) medalja s velikih takmičenja. Teško ponovljiva karijera, uistinu vredna divljenja.

Rođena je kao Larisa Diri (Latinjina postaje udajom 1955), i prvo se počela baviti baletom, ali kad se njen koreograf otselio, prešla je na gimnastiku. S 19 godina se prvi put predstavila svetu, 1954 godine na Svetskom prvenstvu u gimnastici, kada je počeo njen veliki niz, sudelujući u osvajanju zlata u ekipnom višeboju.

Svoj olimpijski pohod počinje na Olimpijskim igrama u Melburnu, 1956 godine kada u borbi sa sjajnom Mađaricom Agnes Keleti postaje najuspešnija gimnastičarka Igara. Latinjina pobeđuje Keleti u višeboju i predvodi sovjetske gimnastičarke do pobede u ekipnom višeboju. Osvaja i zlato u vežbi na tlu (deli ga s Keleti), zlato u preskoku, srebrnu medalju u dvovisinskom razboju i ekipnu bronzanu medalju (dele je s Poljskom) u, kasnije ukinutoj disciplini, prenosnim spravama. Keleti takođe osvaja šest medalja: četiri zlatne i dve srebrne.

Veliki uspeh Latinjina postiže na Svetskom prvenstvu, 1958 godine, gde osvaja 5 od 6 naslova, dakle gotovo sve titule, osim srebra na tlu. Ono što je ostalo u analima jest činjenica da je to postigla – trudna. Ona je ponovo glavni favorit gimnastičkih takmičenja na Olimpijskim igrama u Rimu, 1960 godine, gde opet pobeđuje u višeboju (sovjetske gimnastičarke osvajaju prva četiri mesta), osvaja zlato u ekipnom višeboju, brani i zlato u vežbi na tlu, osvaja i dve srebrne medalje, u vežbama na gredi i dvovisinskom razboju, te zaključuje zbirku bronzanom medaljom u preskoku.

Na Svetskom prvenstvu 1962 godine osvaja tri zlatne, dve srebrne i jednu bronzanu medalju.

Na Olimpijskim igrama u Tokiju, 1964 godine Latinjina je poražena u višeboju od nove zvezde svetske gimnastike – čehoslovakinje Vere Časlavske, ali osvaja zlatne medalju u ekipnom višeboju, i u vežbi na tlu, obe zlatne medalje kao treće u nizu (na trima OI). Osvaja srebro u preskoku kao i dve bronzane medalje, na gredi i dvovisinskom razboju, čime završava svoju blistavu olimpijsku karijeru. Na tim OI imala je već 30 godina, a to su godine u kojima su današnje gimnastičarke odavno prestale sa takmičenjima.

Nakon Svetskog prvenstva 1966. godine, gde osvaja srebrnu medalju u ekipnom višeboju, Latinjina se povlači i počinje raditi kao gimnastički trener.

Uvrštena je u Međunarodnu kuću slavnih žena sportista (International Women's Sports Hall of Fame) 1985, a, u Međunarodnu gimnastičku kuću slavnih (International Gymnastics Hall of Fame), tek 1998. godine.

Danas živi u Japanu.


Previous Page Next Page