Mars

Za ostala značenja, vidi Mars (razvrstavanje).

Mars

Pogled na planet Mars
Svojstva orbite
Prosječni polumjer	227,936,640 km
Ekscentricitet	0.09341233
Ophodno vrijeme	686.98 dana (1.88081578 Julijanskih godina)
Sinodički period	779.95 dana
Prosječna orbitalna brzina	24.1309 km/s
Nagib	1.85061°
Broj prirodnih satelita	2
Fizička svojstva
Ekvatorijalni polumjer	3,396.2 km
Površina	144 milijuna km2
Masa	6.4191 × 1023 kg
Prosječna gustoća	3.94 g/cm3
Gravitacijsko ubrzanje na ekvatoru	3.71 m/s2 = 0.38G
Period rotacije	24h 37min 23s
Nagib osi	25.19°
Albedo	0.15
Izlazna brzina	5.02 km/s
Površinska temp.	min prosj. max 133 K 210 K 293 K
Sastav atmosfere
Atmosferski tlak	0.7-0.9 kPa
Ugljik dioksid	95.32%
Dušik	2.7%
Argon	1.6%
Kisik	0.13%
Ugljični monoksid	0.07%
Vodena para	0.03%
Dušični oksid	0.01%
Neon	2.5 dpm
Kripton	300 ppb
Ksenon	80 ppb
Ozon	30 ppb
Metan	10.5 ppb

Mars (simbol: ) je četvrti planet po udaljenosti od Sunca, vidljiv sa Zemlje prostim okom i zato poznat od davnine. Promjer mu je 6 794 km, masa 0,107 Zemljine mase, srednja gustoća 3,94 ∙ 10³ kg/m³, a površinsko ubrzanje sile teže 0,38 ubrzanja sile teže na Zemlji. Ima dva pratioca nepravilna oblika, Deimos (11 km × 12 km × 15 km) i Phobos (19 km × 22 km × 27 km). Sunčev mu dan traje gotovo kao i Zemljin, 24 h i 40 min. Oko Sunca obiđe za 687 zemaljskih dana, od Sunca je prosječno udaljen 228 milijuna km, a zbog nagiba osi vrtnje prema ravnini staze od 25°12′ i izduljenosti staze, pokazuje godišnja doba. Pogled sa Zemlje otkriva na Marsu bijele polarne kape, crvenkastonarančastu površinu s tamnijim i svjetlijim dijelovima te vrlo rijetku atmosferu, koja se sastoji od 95% ugljikova dioksida, 2,7% dušika, 1,6% argona te primjesa. Površinski tlak iznosi oko 700 Pa. U atmosferi se pojavljuju oblaci, a podižu se i pješčane oluje. Temperatura može biti od –140 °C do nešto više od 0 °C, ovisno o dobu dana i godine te o položaju Marsa na stazi. Pojave na površini nazivane su prema kontrastu morima, zaljevima, planinama i slično (albedo), a stvaran reljef ustanovljen je s pomoću međuplanetarnih letjelica.

Polarne se kape sastoje od smrznute vode i ugljikova dioksida. Zimi se ugljikov dioksid djelomice smrzava pa atmosferski tlak pada za 1/3. Sjeverna i južna polutka geološki se razlikuju. Tlo sjeverne polutke geološki je mlađe, reljef mu je nekoliko kilometara niži od reljefa južne polutke; na južnoj polutki prevladavaju udarni krateri od pada meteoroida, a na sjevernoj ugasli vulkani. Na Marsu se nalazi najviši ugasli vulkan u cijelom Sunčevu sustavu, Olympus Mons, visok više od 27 km i promjera većega od 500 km. Marsovo tlo sastoji se od kremena i limonita i slično je Zemljinu tlu, osim velike prisutnosti željeza na njegovoj površini (oko 13,5%) u obliku oksida, što tlu daje crvenkastonarančastu boju. Mars ima ionosferu te vrlo slabo magnetsko polje. Tokovi nekadašnjih rijeka vode od južne na sjevernu polutku. Snimkama na površini ustanovljeno je postojanje sedimenata nastalih taloženjem u vodi. Zbog malene mase Mars je izgubio velik dio nekadašnje atmosfere i većinu vode u slobodnom stanju, osim malih smrznutih količina na polovima. Moguće je postojanje vode u smrznutom stanju ispod površine Marsa. Traga se i za mogućim ostatcima nekadašnjih oblika života, za sada bez pouzdanih podataka.^[1]

Mars je u mitologiji bio rimski bog rata. Grčko ime za Mars je Ares, pa za pojmove vezane uz Mars koristimo prefiks areo- umjesto geo-, npr. umjesto zemljopisna širina koristimo pojam areografska širina. Po uzoru na stara češka imena planeta, kajkavci su jedno vrijeme upotrebljavali imena Bogovoj, Smrtonos i Ognjenica (Szmertonosz i Ognyenicza po starom kajkavskom pravopisu).^[2]

1. ↑ Mars, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
2. ↑ Danicza Zagrebechka, ili Dnèvnik za prözto leto 1834, Vu Zágrebu, pritizkana vu Ferencza Suppan Szlovarniczi: str. 8.