Mehanika tla, u užem smislu, izučava i opisuje tlo u prostoru na kojem ili unutar kojeg se gradi. S te je strane mehanika tla mlada znanost. Tu se koriste laboratorijske metode ispitivanja te terenske in-situ metode ispitivanja. Rezultati terenskih ispitivanja često daju točnije rezultate od laboratorijskih.
Mehanici tla bliske su grane geologija i fizika.
U mehanici tla proučavaju se osobine tla, tj. važne osobine prema kojima možemo tlo podijeliti te kako ga prema tome možemo iskoristiti (npr. kakvo je tlo povoljno kod gradnje objekata (v. Građevine), s kakvim tlom se izgrađuje brana itd.) U svakom slučaju, uspješno definiranje svojstva tla važnih za neki zahvat presudno je za dobro projektno rješenje i uspješan geotehnički zahvat.
Valja napomenuti da je otac mehanike tla prof. Karl von Terzaghi, koji se bavio proučavanjem tala, osobito nakon što mu je američka vlada donirala potrebnu opremu za takva istraživanja, a sve zbog planiranih letova u svemir.
Također, valja jasno napraviti razliku između tla i stijene. Tlo je rahli površinski dio Zemljine kore. S druge strane, stijena je više konsolidirani materijal (pr. vapnenanc, dolomit, bazalt, gabro, lapor itd.), koji je nastao kristalizacijom iz magme (magmatske stijene), taloženjem iz vodenih otopina (sedimentne stijene) te metamorfozom već postojećih magmatskih i sedimentnih stijena pod utjecajem visokog tlaka i temperature (metamorfne stijene).
Iz ovoga proizlazi da tlo nastaje trošenjem stijena (svih vrsta) (v. postanak tla).