Misticizam (od grčkog μυω [myo] – mio = "sakriti", "načiniti tajnim", "utajiti") predstavlja put traženja ka postizanju i ostvarivanju spajanja ili zajedništva ili sjedinjenja s krajnjom Stvarnošću, koja je predstavljena kao krajnja Istina, odnosno prava i jedina Stvarnost. Ta Stvarnost i Istina imaju božansku prirodu i jednake su samom Bogu, tj. Istini, Biću, ili Postojanju (Egzistenciji). Dakle, misticizam je egzistencijalni put religijskog vjerovanja u postojanje Boga-Istine kao Stvarnosti, mimo čuvstvenih ili razumskih shvaćanja takvog bića. Misticizam je lično (individualno) iskustvo i direktan put ka Bogu-Istini-Stvarnosti, i kao takav predstavlja posebnu vrstu znanja, koje je iznad i izvan svakog naučnog i prema tome intelektualnog znanja. U helenističko doba, misticizam je često bio povezan s vjerskim obredima.
Misticizam je bio veoma značajan za razvoj kršćanstva i još uvijek je snažno prisutan u pravoslavnoj i katoličkoj crkvi.
U islamu, tasavuf ili sufizam su oblici mističkog vjerovanja u krajnju Stvarnost, Istinu, Boga, ili Allaha.
U jevrejstvu, misticizam je prisutan u učenju kabale.
Budući da se mnogi elementi misticizma zasnivaju na starogrčkom gnosticizmu, u nekim naučnim krugovima misticizam se često naziva i teozofija, tj. put na sredini između teologije i filozofije.