Neptun (planeta)

Neptun

Snimka Neptuna koju je napravio Voyager 2 1989.
Otkrio	Urbain Le Verrier
Datum otkrića	23. IX 1846.
Afel	≈  30,33 AJ (4.540.000.000 km)
Perihel	Šablon:FormattingError (4.460.000.000 km)
Ekscentricitet	0.008678
Orbitalni period	≈ Šablon:FormattingError 60.195 dana 89.666 neptunska dana
Sinodni period	367,49 dana
Prosječna orbitalna brzina	5,43 km/s
Srednja anomalija	256.228 deg
Inklinacija	1.770°
Dužina ulaznog čvora	131.783°
Argument perihela	273.187°
Prirodni satelit	yes
Broj satelita	14
Fizikalne osobine
Obim	Šablon:FormattingError
Ekvatorijalna površinska gravitacija	Šablon:FormattingError m/s2[a]
Brzina oslobađanja	23.5 km/s[b]
Period rotacije	− 0.6713 25 dana, 16 sati, 6 minuta, 36 sekundi
Ekvatorijalna brzina rotacije	2.68 km/h
Osni nagib	Šablon:FormattingError
Deklinacija sjevernog pola	42.950°
Albedo	0,290 do 0,442
Temperatura na površini	−201 °C
Prividna magnituda	7.67
Atmosferski sastav	Plinovi 80% vodik, 19% helij, 1,5% metan

Neptun je osmi i od Sunca najudaljeniji planet Sunčevog sustava. Nazvan po rimskom bogu mora, četvrti je najveći planet po promjeru i treći po masi koja je sedmanaest puta veća od Zemljine. Oko Sunca orbitira na prosječnoj udaljenosti od 30,1 AJ. Astronomski simbol mu je ♆, stilizirana inačica trozuba boga Neptuna.

Otkriven 23. rujna 1846.,^[1] Neptun je prvi planet pronađen matematičkim izračunima, a ne empirijskim promatranjima. Nepredvidljive promjene u orbiti Urana uvjerile su francuskog astronoma Alexisa Bouvarda da mu na orbitu utječe gravitacija nepoznatog planeta. Neptun je u konačnici uočio Johann Galle unutar stupnja od lokacije koju je predividio Urbain Le Verrier. Uskoro je otkriven i njegov najveći prirodni satelit, Triton, dok je preostalih dvanaest otkrivano pomoću teleskopa sve do 20. stoljeća. Neptun je posjetila samo jedna svemirska letjelica, Voyager 2, koji je pokraj planeta preletio 25. kolovoza 1989.

Sastav Neptuna sličan je Uranovom sa zajedničkom osobinom da se razlikuju od plinovitih divova Jupitera i Saturna. Neptunova atmosfera, iako slična plinovitim divovima, uz vodik i helij sadrži veće količine "ledova" poput vode, amonijaka i metana. Da bi naglasili njihova glavna svojstva, astronomi Neptun i Uran ponekad nazivaju "ledenim divovima."^[2] Unutrašnjost planeta uglavnom je sastavljena od stijena i leda.^[3] Plava pojava planeta rezultat je metana u atmosferi.^[4]

Suprotno od relativno nezanimljive atmosfere Urana, Neptunova atmosfera je prepoznatljiva po svojim aktivnim i vidiljivim vremenskim obrascima. Tako je na primjer tijekom preleta Voyagera 2 1989. na južnoj polutki primijećena Velika tamna pjega usporediva s Velikom crvenom mrljom na Jupiteru. Ovakve vremenske pojave pokreću najsnažniji vjetrovi u cijelom Sunčevom sustavu sa zabilježenim brzinama od čak 2 100 km/h.^[5] Zbog velike udaljenosti od Sunca, Neptunova vanjska atmosfera jedno je od najhladnijih mjesta u Sunčevu sustavu s temperaturama na vrhovima oblaka oko −218 °C (55 K). Temperature u središtu planeta iznose oko 5 000 °C.^[6][7] Neptun ima slabe i fragmentirane planetarne prstenove koji su možda otkriveni tijekom 1960-ih, no sa sigurnošću su potvrđeni tek 1989. s Voyagerom 2.^[8]

Ekvator mu je otklonjen od ravnine staze za 28,3°. Zbog brze je vrtnje splošten. U plavičastoj atmosferi, na temperaturi od –220 °C, pušu vrlo brzi vjetrovi (oko 2000 km/h, brže nego na ikojem planetu) i lebde oblaci metana s mnogo vrtloga, od kojih je najveći Velika tamna pjega, obrubljena bijelim cirusima. S približavanjem Suncu (na eliptičnoj stazi) oblaci se jače razvijaju, vjerojatno zbog toplije i dinamičnije atmosfere. Neptun ima unutrašnji izvor topline koji temperaturi njegove površine pridonosi više no Sunčevo zračenje. Magnetsko polje mu je slabije od polja drugih divovskih planeta, a os polja jako je nagnuta prema osi vrtnje – za 47°, pri čem je udaljena 0,5 polumjera od planetnoga središta. Neptun ima ionosferu i radijacijske pojaseve, a u središtu ima stjenovitu jezgru Zemljine veličine te plašt bogat vodom, metanom i amonijakom. Ima i 5 odvojenih tamnih prstenčića nepoznata sastava. Najveći mu je satelit Triton s promjerom 2 706 km (otkrio ga je William Lassell 1846.); njegova je staza jako nagnuta prema planetnom ekvatoru i satelit se giba retrogradno.^[9]

Za planete dalje od Saturna, antički narodi nisu znali. Uran je na rubu vidljivosti golog oka jer mu je za opozicije sjaj dostigne prividnu magnitudu m = +5,8. Neptun za prosječne opozicije ima zvjezdanu veličinu = +7,6. Na srednjim udaljenostima od Sunca, koje iznosi 19,2 i 30 AJ, Uran i Neptun obiđu po stazama za 84 odnosno 165 godina. Stoga se među zvijezdama gibaju veoma sporo. Sa Zemlje se u najboljem slučaju vide kao pločice kutnog promjera 4" odnosno 2".^[10]

Greška u referenci: Oznake <ref> postoje za skupinu imenovanu kao "lower-alpha", ali nema pripadajuće oznake <references group="lower-alpha"/>

1. ↑ „"Neptune"” (engleski).  solarwiews.com (12. svibnja 2011.)
2. ↑ Lunine, Jonathan I. (1993.). "The Atmospheres of Uranus and Neptune". Lunar and Planetary Observatory, University of Arizona
3. ↑ Podolak, M.; Weizman, A.; Marley, M. (1995). „Comparative models of Uranus and Neptune”. Planetary and Space Science 43: 1517–1522. DOI:10.1016/0032-0633(95)00061-5. ISSN 0032-0633. 
4. ↑ „"Neptune"” (engleski). Arhivirano iz originala na datum 2008-03-03. Pristupljeno 2015-02-26.  solarsystem.nasa.gov (14. svibnja 2011.)
5. ↑ Suomi, V. E.; Limaye, S. S.; Johnson, D. R. (1991). „High Winds of Neptune: A possible mechanism”. Science 251: 929–932. DOI:10.1126/science.251.4996.929. 
6. ↑ Hubbard, W. B (1997). „Neptune's Deep Chemistry”. Science 275: 1279–1280. DOI:10.1126/science.275.5304.1279. 
7. ↑ „"Interior models of Jupiter, Saturn and Neptune"” (engleski). Arhivirano iz originala na datum 2011-07-18. Pristupljeno 2015-02-26.  gsi.de (14. svibnja 2011.)
8. ↑ „"Data shows 2 rings circling Neptune"” (engleski).  nytimes.com (14. svibnja 2011.)
9. ↑ Neptun, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
10. ↑ Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.