Prva Francuska Republika

Prva Francuska Republika République française ←   1792. – 1804.   → Zastava Grb Geslo: Liberté, égalité, fraternité Himna: La Marseillaise Prva Repulika (1801.) Glavni grad Pariz Jezik/ci francuski jezik Vlada Republika Skupština  • 1792. - 1795. Nacionalni konvent s Maximilienom Ribespierreom na čelu Konventa  • 1795. - 1799. Direktorij s Paulom Barrasom na čelu Direktorija  • 1799. - 1804. Konzulat s Napoleonom kao Prvim konzulom Legislatura Nacionalni konvent Direktorij Konzulat Historija Moderno doba  • Konvent proglašava Republiku 22. rujna 1792.  • Komitet javnog spasa i Jakobinska diktatura 5. rujna 1793. - 28. srpnja 1794.  • (Prvo) ukidanje ropstva 4. veljače 1794.  • Termidorska reakcija 28. srpnja 1794.  • 18. Brumaire 9. studenog 1799.  • Senat proglašava Napoleona carem 18. svibnja 1804. Valuta livra, franak, asignat Danas dio  Francuska  Belgija  Nizozemska  Njemačka  Luksemburg

Prva Francuska Republika, službeno Francuska Republika (francuski: République française) osnovana je 22. rujna 1792. godine proglasom Nacionalnog konventa te je bila prvi oblik republikanskog uređenja u historiji Francuske. Prva Republika bila je direktna posljedica Francuske revolucije, odnosno političkih struja koje su se zalagale za rušenje Monarhije i liberalizaciju francuske države.

U konfliktu koji je nastao između Jakobinaca i Žirondinaca ubrzo nakon donošenja prvog ustava, pobijedili su Jakobinci. Dana 21. rujna 1792., Louis XVI je službeno oboren kao kralj, a monarhiju je sljedećega dana zamijenila Prva Republika. Novi republikanski režim sudio je kralju i kraljici zbog izdaje revolucionarnih ideala te ih je proglasio krivima i giljotinirao tokom 1793. godine (kralja u siječnju, kraljicu u listopadu). Jakobinska prevlast ubrzo je dovela do formiranja Komiteta javnoga spasa, osnovanog kako bi se razračunao sa svim problemima koji su se javili u postrevolucionarnom razdoblju. Predvođen Maximilienom Robespierreom, Komitet je ubrzo postao sredstvo terora, a Jakobinska diktatura koja je proizašla iz tog terora odnijela je na desetke tisuća života u dvogodišnjem periodu. Tokom iste godine, Konvent je izglasao i Montanjarski ustav, koji je, iako je išao na ruku Komitetu, deklarirao brojna nova politička i socijalna prava za francuske građane.

Narod je, ipak, postajao sve nezadovoljniji jakobinskom vladom tako da se ona postupno počela urušavati. Godine 1793., Charlotte Corday je u atentatu ubila Jean-Paula Marata, a 1794. godine Georges Danton, prvi predsjednik Komiteta javnoga spasa, giljotiniran je iz političkih razloga. Tako je Robespierre ubrzo ostao sam, a sintagma "Revolucija jede svoju djecu" postala je surova stvarnost.

Dana 27. srpnja 1794., Termidorci su izvršili puč kojim je svrgnut Robespierre. Nepotkupljivi predvodnik Jakobinskog terora je uhapšen i giljotiniran sljedećega dana, ironično, kao i deseci tisuća ljudi koji su stradali pod njegovom strahovladom. Termidorci, nazvani po jedanaestom mjesecu revolucionarnog kalendara, dokidaju ostatke jakobinskog terora i donose novi ustav kojim je uspostavljen Direktorij. Direktorij je uveo dvodomnu strukturu parlamenta sa Savjetom drevnih i Savjetom pet stotina, no političke reforme nisu bile dovoljne da poprave ekonomske probleme (hiperinflacija, koja se pokušala riješiti uvođenjem pomoćne monete) i vojne neuspjehe.

Nesposobnost Direktorija da stabilizira situaciju u zemlji dovela je do novog vala nezadovoljstva koji je kulminirao pučem 18. Brumairea, kojega je predvodio mladi general Napoleon Bonaparte. Vodeći se izvornim revolucionarnim idealima, Napoleon je svrgnuo Termidorce i uspostavio Konzulat sa sobom kao Prvim konzulom. Uz njega, prvi sastav Konzulata sačinjavali su Emmanuel Joseph Sieyès i Roger Ducos. Ipak, Napoleon je ubrzo pokazao kako nema namjeru poštivati revolucionarne ideale te si je s vremenom pribavljao sve veće ovlasti, koristeći se pri tom perfidnim političkim metodama, što je kulminiralo njegovim proglašenjem carem, čime je Prva Republika efektivno dokinuta, a naslijedilo ju je Prvo Carstvo.