Prvi balkanski rat

Prvi balkanski rat (listopad 1912. - svibanj 1913.) je vođen između Srbije, Bugarske, Grčke i Crne Gore na jednoj strani i Turske na drugoj strani.

Pred kraj 19. i početkom 20. st. za Osmansko Carstvo se smatralo da je pred raspadom i potpuno je izgubilo nekadašnju snagu te su male balkanske države htjele iskoristiti priliku i proširiti svoj teritorij na račun "bolesnika na Bosporu". Talijanska objava rata Otomanskom Carstvu 1911. s ciljem osvajanja Libije je pružila odličnu priliku ambicioznim balkanskim državicama tako da 1912. godine uz rusku pomoć Srbija, Crna Gora, Grčka, Bugarska osnivaju Balkanski savez. Rat počinje 8.10. 1912. kada Crna Gora objavljuje rat, na što Osmansko Carstvo 15.10.1912. zaključuje poražavajući mir s Italijom znajući da će uskoro i ostali objaviti rat do čega i dolati 17.10.1912. Suprotno Nemačkim vojnim savetima da se Osmanska vojska drži na obrambenim pozicijama zbog brojčane nadmoći od 2:1 koje su imale članice Balkanskog saveza ona je izabrala otvorenu borbu i gotovo odmah bila poražena nakon čega joj ostaje još jedino malen broj utvrđenih gradova (Skadar, Janjina) pod opsadom do njihove kapitulacije što je produžilo rat koji je efektivno bio završen mjesec-dva nakon početka.