Pojam Regolita, iako se veoma često koristi u planetarnoj/astronomskoj terminologiji, zemaljskog je podrijetla i značio bi:" Mrvljeni materijal koji se nalazi na baznoj stijeni". Može se sastojati od sedimenata, mrvljenih i vodom modificiranih stijena te otvrdnutih naslaga. Važan je faktor svake površine, ali nam maskira temeljnu stijenu i onemogućava daljinsko ispitivanje mineralnih resursa podloge.
Pogledamo li po čemu bi značenje bilo različito napustimo li nas matični planet i odemo na Mjesec, naći ćemo da regolit znači nešto vrlo slično. Regolit je tamo zrnati-praškasti materijal koji nastaje stalnim sudarima i mrvljenjem te isparavanjem tijela projektila i podloge. Sastoji se od krhotina, pijeska i staklastih mikro sferula svih mogućih dimenzija i oblika. Regolit prekriva čitavi Mjesec s izuzetkom vrlo strmih strana kratera i rubove dolina. Njegova debljina na Mjesecu iznosi obično od 2 do 8 metara na morima, a može prelaziti i 15 metara na starijim tlima. Debljina naslage regolita ovisi o trajanju izloženosti područja meteoritskom bombardiranju. U ostatku Sunčeva sustava, naći ćemo da je regolit sličan mjesečevom prisutan na svim tijelima bez atmosfere (Merkur, Marsovi sateliti, asteroidi ...), a na ostalim bi se tijelima trebao razlikovati u sastavu u zavisnosti od geološkog razvoja matičnog tijela.
Mehanička svojstva mjesečeva regolita, subjektivni opis, Neil Armstrong, Tranquility Base, Apollo 11, 20. 6., 1969. godine: