Rudarski bazen Nord-Pas de Calaisa | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Francuska | |
Registriran: | 2012. (36. zasjedanje) |
Vrsta: | kulturno dobro |
Mjerilo: | ii, iv, vi |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Rudarski bazen Nord-Pas de Calaisa (francuski: Bassin minier du Nord-Pas-de-Calais) je naziv za UNESCO-vu svjetsku baštinu koja se sastoji od krajolika u francuskoj regiji Nord-Pas de Calais kojeg je više od tri stoljeća, od kraja 17. do sredine 20. st., oblikovala djelatnost vađenja ugljena. Ovaj francuski dio sjeverozapadne europske linije ugljena sastoji se od 109 zasebnih komponenti u duljini od 120 km (na preko 120.000 ha): od rudarskih jama (najstarija iz 1850.) i podignite infrastrukture, kao što su hrpe šljake (od kojih neke pokrivaju 90 ha i premašuju visinu od 140 m, tzv. "šeširi") i dr., te infrastrukture za promet ugljenom (tračnice, kanali i transporteri, zajedno poznati kao cavaliers), željezničkih kolodvora, radničkih imanja i rudarskih sela, uključujući društvene zgrade, škole, vjerske građevine, zdravstvene i društvene ustanove, prostore tvrtki, vlasničkih i upraviteljskih kuća, te vijećnica i na kraju mjesta sjećanja na povijest rudarstva u "Rudarskom bazenu". Ova mjesta svjedoče o potrazi za stvaranjem modela radničkog grada iz sredine 19. stoljeća do 1960-ih i dočarava značajno razdoblje u industrijskoj povijesti Europe. Ona dokumentiraju životne uvjete radnika i solidarnost kojoj je dala zamah. Zbog toga je "Rudarski bazen Nord-Pas de Calaisa" upisan na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 2012. godine[1]