Staroengleski | |
---|---|
Ænglisc, Anglisc, Englisc | |
Regije | Engleski (osim krajnjeg jugozapada i sjeverozapada), dijelovi suvremene Škotske jugoistočno od Fortha i istočni rub suvremenog Wales. |
Izumro | uglavnom se razvio u srednjoengleski do 13. vijeka |
Jezična porodica |
|
Pismo | Rune, kasnije latinica (staroengleska varijanta). |
Jezični kodovi | |
ISO 639-1 | – |
ISO 639-2 | ang |
ISO 639-3 | ang |
Staroengleski jezik (stengl. Ænglisc sprǣc; ISO 639-3: ang), ili anglosaksonski jezik, povijesni je indoeuropski jezik koji se između 450-1100 nakon Krista govorio na području današnje Velike Britanije.
Imao je nekoliko dijalekata: zapadnosaksonski, južni staroengleski, northumbrijski, kentski, angliski, mercijanski.
Mercijanski dijalekt predak je suvremenog engleskog jezika[1].