Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors.
Please consider supporting us by disabling your ad blocker.

Responsive image


Staroslavenski jezik

Ne treba izjednačavati sa Praslovenski jezik.
staroslovenski jezik
ⰔⰎⰑⰂⰡⰐⰠⰔⰍⰟ ⰧⰈⰟⰊⰍⰟ
словѣ́ньскъ ѩꙁꙑ́къ
DržaveSlovenske države i oblasti u srednjem veku
Regijeistočna Evropa
Izumrokoristi se kao liturgijski jezik
Jezična porodicaindoevropski
Pismoglagoljica i ćirilica
Službeni status
SlužbeniPravoslavne i istočne katoličke crkve
Jezični kodovi
ISO 639-1cu
ISO 639-2chu
ISO 639-3chu
Ovaj članak sadrži IPA fonetske simbole. Bez adekvatne softverske podrške, mogli biste vidjeti upitnike, kutijice ili druge simole umjesto Unicode znakova. Za vodič kroz IPA simbole, pogledajte Pomoć:IPA.
Naslovnica Jovanovog evanđelja iz Zografskog kodeksa, 10-11. vek

Staroslavenski jezik (словѣньскъ ѩꙁꙑкъ) prvi je književni slavenski jezik, kodifikovan na osnovi makedonskog govora iz okolice Soluna u 9. stoljeću.[1] Staroslovenska pisma bila su glagoljica i ćirilica.[2] Izvorno pismo sačinjeno za ovaj jezik je glagoljica,[3] koju je sastavio Konstantin Filozof.

Staroslavenski jezik su kodifikovali hrišćanski misionari, braća Kiril i Metodij, radi prevođenja evanđelja s grčkog, opismenjavanje starih Slovena i uvođenje narodnog jezika u crkvu. Staroslovenski je tokom srednjeg veka bio književni jezik većine slovenskih naroda [4] i uticao na formiranje mlađih slovenskih jezika. Staroslavenska književnost uključuje mnoge religijske, pravne, istorijske i druge spise. Na primer, Žitije Konstantina Filozofa iz 9. veka opisuje širenje pismenosti među Slovenima, Beseda na jeres iz 10. veka opisuje pojavu bogumila na Balkanu, Povest vremenih let (11-12. vek) istoriju ruskih zemalja, a Zakonopravilo iz 13. veka je najstariji sačuvani srpski pravni akt.

Geneološki, staroslovenski jezik pripada grupi južnoslovenskih jezika, i ne sme se mešati s praslovenskim jezikom, drevnom maticom iz koje vode poreklo svi slovenski jezici.[2] Naslednik staroslovenskog je konzervativni crkvenoslovenski jezik, u liturgijskoj upotrebi u pravoslavnim i istočnim katoličkim crkvama slovenskih zemalja.[5] Pozajmljenice iz ovog jezika nazivaju se arhaizmi ili crkvenoslavizmi.

Gramatika i rečnik staroslovenskog je temelj mnogih pokušaja stvaranja novog sve-slovenskog književnog jezika, među kojima je međuslovenski jedan od modernijih primera.

  1. (en) Encyclopedia od Indo-European Culture, J.P. Mallory and D.Q. Adams, str. 301.
  2. 2,0 2,1 Predrag Piper, Uvod u slavistiku I, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  3. (en) Ethnologue (16th), pristupljeno 25. travnja 2017.
  4. Južnih Slovena od IX do XVIII veka, Istočnih Slovena od X do XVIII veka, moravskih Slovena i Čeha od IX do XI veka
  5. Slavonic, Old Church: An extinct language of Russia (Europe), Pristupljeno 25. 4. 2013.

Previous Page Next Page