Teheranska konferencija je odrzana u Teheranu od 29. studenog do 1. prosinca 1943. godine, na kojoj su se sastali Churchill, Staljin i Roosevelt tj. "Velika trojica".
Od bitnijih zaključaka ove konferencije treba istaknuti prvenstveno odluku da se partizanima u Jugoslaviji pruži potpuna podrška, kako vojna tako i politička, putem slanja velikog broja vojnih komandosa u Jugoslaviju itd. Također je odlučeno da će se težiti obnovi nezavisnosti i opsegu nekadašnje Jugoslavije.
Ova konferencija je poremetila i planove izbjegličke vlade Kraljevine Jugoslavije na čelu sa Božidarom Purićem u Londonu, koja je dotad i uživala djelomičnu podršku britanske vlade. Međutim, nakon Teheranske konferencije, britanska vlada je otkazala podršku Draži Mihailoviću. Churchill je to nastojao riješiti kompromisom sa Titom, tražeći da Tito prihvati odbjeglog jugoslovenskog kralja Petra II natrag u zemlju, a da će Britanija zauzvrat otkazati suradnju sa Mihailovićem. Međutim, Tito na ovaj kompromis nije pristao, a Mihailović je ionako izgubio podršku.
Nakon ove konferencije doći će do značajnije suradnje i komunikacije između Tita i Churchilla, što će na koncu rezultirati time da će pod britanskim pritiskom, predsjednik izbjegličke vlade u Londonu Božidar Purić biti smijenjen a na njegovo mjesto će biti imenovan Ivan Šubašić, koji će ostvariti djelomično uspješnu suradnju sa Titom i potpisati dva sporazuma Tito-Šubašić.
Najveće priznanje ratnim naporima jugoslavenskih partizana odato je samom činjenicom da je saveznička podrška preusmjerena s generala Mihailovića na maršala Tita. U svom ratnom dnevniku, obavještajni oficiri iz Vrhovne komande Wehrmachta su registrirali ovaj prijelomni trenutak za povijest Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji:
Za razliku od Draže Mihailovića, Tito je veoma spretno uklopio svoj pokret kao njegov ratni doprinos protiv Sila osovine i predstavio ga kao deo opšteg ratnog napora saveznika i time je od njih primio priznanje, kao samostalna ratujuća sila. Izgleda, da je je Tito bio jedna od najvažnijih tema prilikom Moskovske (18–30. oktobra 1943) i Teheranske konferencije (28. novembra – 1. decembra 1943). Na tim konferencijama, gde je došlo do podele interesnih sfera od strane velikih sila, Titu je dodeljena jedna važna uloga.[1]
– Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Podela interesa)