U Thant သန့် | |
---|---|
Mandat 30. studenog 1961. – 31. prosinca 1971. | |
Prethodnik | Dag Hammarskjöld |
Nasljednik | Kurt Waldheim |
Rođenje | 22. siječnja 1909. Pantanaw, Mjanmar (tada Britanski Radž) |
Smrt | 25. studenog 1974. New York, NY, Sjedinjene Države |
Supružnik | Daw Thein Tin |
Vjera | budizam |
Potpis
| |
U Thant[1] (/ˌuː ˈθɑːnt/; burmanski: သန့်; MLCTS: san.; burmanski izgovor: [θa̰ɴ]; Pantanaw, 22. siječnja 1909. – New York, NY, 25. studenog 1974.) je bio burmanski diplomat koji je od 1961. do 1971. godine obnašao dužnost trećeg Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda. U Thant je bio prvi neeuropski državljanin na toj poziciji i s mandatom od ukupno 3,684 dana (više od 10 godina) rekorder po vremenu provedenom na čelu te organizacije.
Rodio se u Pantanawu, tadašnja Britanska Burma, u umjereno bogatoj obitelji. Njegov otac, Po Hnit, bio je školovan u Calcutti i bio je jedini stanovnik Thantova rodnog mjesta koji je tečno govorio engleski jezik.[2] Njegova velika zbirka djela američke i britanske književnosti bila je zaslužna za Thantovu strast prema čitanju, zbog koje je u mladosti dobio nadimak "Filozof".[3] Nakon školovanja u lokalnoj srednjoj školi, Thant je upisao dvogodišnji učiteljski studij u Rangoonu, odustajući od četverogodišnjeg zbog prerane smrti svoga oca. U međuratnom je periodu bio ravnatelj u lokalnoj školi,[4][5] a kada je tokom Drugog svjetskog rata Japan okupirao Burmu, Thant je jedno vrijeme bio na čelu Komiteta za reorganizaciju obrazovanja. Kako nije imao nikakvu stvarnu moć, Thant se vratio u rodni grad, a kada su okupacijske snage željele uvesti japanski kao obvezni jezik u Burmi, oštro se usprotivio te je surađivao s pokretom otpora.[6]
Kada je Burma 1948. godine stekla nezavisnost, a njegov prijatelj iz studentskih dana U Nu postao premijer, Thant je ušao u izvršnu vlast, gdje je držao nekoliko različitih funkcija. Isprva ravnatelj telekomunikacija, Thant je je vrijeme građanskog rata išao u samo žarište sukoba kako bi ispregovarao mirovni sporazum; u tome nije bio uspješan, što je rezultiralo napadom pobunjenika na njegovo rodno mjesto i spaljivanjem njegove rodne kuće. Kasnije je bio državni tajnik pri Ministarstvu informiranja, a od 1951. do 1957. i osobni tajnik premijera, za kojega je pisao govore, dogovarao mu posjete izvan zemlje i dočekivao strane izaslanike, a sudjelovao je i na brojnim međunarodnim konferencijama. U periodu iznimnih političkih turbulencija u svojoj zemlji, Thant je zagovarao umjerenu politiku, balansirajući između gorljivih nacionalista i britanskih lojalista, uživajući pritom veliko poštovanje svojih sunarodnjaka.[7]
Kada je u rujnu 1961. godine Generalni tajnik Ujedinjenih naroda, Dag Hammarskjöld, poginuo u zrakoplovnoj nesreći prilikom leta za Kongo, organizacija je pristupila hitnim sastancima s ciljem imenovanja njegova nasljednika. Nakon što se Sjedinjene Države i Sovjetski Savez nisu mogli dogovoriti oko zajedničkog kandidata, a pregovori su došli do zastoja, manje zemlje i Pokret nesvrstanih su zajednički kandidirali Thanta za Hammarskjöldova nasljednika.[5] Velike sile su se povukle i Thant je 3. studenog 1961. godine jednoglasno izabran za novog Generalnog sekretata. Tokom svog prvog mandata, U Thant je bio najzaslužniji za uspješne pregovore između američkog predsjednika Johna Kennedyja i sovjetskog vođe Nikite Hruščova u jeku Kubanske raketne krize 1962. godine, čime je izbjegnuta potencijalna katastrofa globalnih razmjera. U prosincu iste godine, Thant je naredio uspješnu vojnu Operaciju Grand Slam, kojom je zaključena secesionistička oružana pobuna u Kongu. Za vrijeme drugog mandata, Thant je postao poznat kao jedan od najžešćih kritičara američkog djelovanja u Vijetnamskom ratu, a nadzirao je i primanje nekolicine novih država iz Afrike i Azije u Ujedinjene narode. Kroz tajne pregovore je pokušao dogoviriti mir između Washingtona i Hanoija, ali tu je inicijativu odbila Johnsonova administracija.
Dana 23. siječnja 1971., U Thant je objavio kako kategorički odbija mogućnost da se kandidira za treći mandat. Pregovori oko njegova nasljednika ponovo su upali u krizu, a razriješeni su tek kada je Kurt Waldheim potvrđen od strane velikih sila i kasnije izabran u prosincu iste godine. Nakon deset godina na čelu Ujedinjenih naroda, U Thant se umirovio, ostavši u dobrim odnosima sa svim velikim silama. Nastavio se baviti mirovnom politikom na međunarodnom nivou, živeći na velikom imanju u New Yorku.
Umro je 25. studenog 1974. godine u New Yorku od posljedica raka pluća. Tada vladajuća vojna hunta u Burmi odbila mu je odati počast, djelomično zbog ljubomore čelnika Ne Wina na Thantov međunarodni ugled, a djelomično i zbog Thantove bliskosti sa svrgnutim demokratskim vođom, U Nuom. Takav tretman doveo je do velikih demonstracija u Rangoonu, koje je vlada nasilno ugušila uz desetke mrtvih.