Vijak (ponekad germanizam šaraf koja potiče od riječi Schraube ili vida od talijanskog vita), jedan je od jednostavnijih konstrukcijskih (strojnih) elemenata.
To je cilindričan predmet s navojem koji služi primjerice u strojarstvu ili u industriji kao element za rastavljivo spajanje. Vijak ima vanjski navoj, preko kojega se prenose spojne sile, a temelj navoja je zavojnica.
Uglavnom ima glavu koja pruža mogućnost odvijanja ili zavijanja, uz pomoć odgovarajućeg alata kao npr. odvijač) ili ključ za šesterokutne glave). Glava vijka je uglavnom veća od tijela vijka, da bi se vijak zaustavio kod zavijanja, ali i da prenosi silu na nosivoj površini. Tijelo vijka ima na sebi navoj, koji može biti puni navoj ili djelomični navoj.[1]
Početkom 15. stoljeća proizvedeni su prvi metalnih vijci u Europi, ali zbog visoke cijene proizvodnje otišli su u zaborav. S počekom industrijalizacije u 18. stoljeću proizvodnja vijaka je postala jeftina. Od tada su se do danas našli kao roba široke potrošnje diljem svijeta.[2]
Vijke se može odvijati s vanjske i unutarnje strane (inbus vijak). Navoj može biti lijevi i desni. Skoro svi vijci imaju desni navoj, a lijevi navoj se postavlja samo u specijalnim slučajevima, kao na primjer na spremnicima ili bocama za plin. Vijčani spojevi su najčešće korištena vrsta rastavljivih spojeva. Glavni elementi vijčanog spoja su: