Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors.
Please consider supporting us by disabling your ad blocker.
Vodik
| Vodik | ||
|---|---|---|
|
| ||
| Osnovna svojstva | ||
| Kemijski element, Simbol, Atomski broj | Vodik, H, 1 | |
| Kemijska skupina | nemetali | |
| Grupa, perioda, Blok | 1, 1, s | |
| Izgled | bezbojni plin | |
| Gustoća1 | 0,08988 kg/m3 | |
| Tvrdoća | - | |
| Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2 |
(25 °C) (H2) 28.836 J mol–1 K–1 | |
| Talište | −259,14 °C | |
| Vrelište3 | −252,87 °C | |
| Toplina taljenja | (H2) 0,117 kJ mol-1 | |
| Toplina isparivanja | (H2) 0,904 kJ mol-1 | |
|
1 pri standardnom tlaku i temperaturi | ||
| Atomska svojstva | ||
| Atomska masa | 1,00794(7) | |
| Elektronska konfiguracija | [1] 1s1 | |
Vodik je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol H, atomski (redni) broj mu je 1, a atomska masa mu iznosi 1,00794(7). Vodik nema određen položaj u periodnom sustavu. Ima jedan valentni elektron kao alkalijski metali, a od njih se razlikuje mnogo većom energijom ionizacije. Za stabilnu elektronsku konfiguraciju nedostaje mu jedan elektron. Vodik bi se mogao smatrati halogenim elementom, ali od njih ima manju elektronegativnost i afinitet prema elektronu, pa se zbog toga proučava zasebno. Čini 75% mase svemira, te je ishodišna tvar iz koje su nuklearnom fuzijom nastali ostali elementi. Zvijezde u glavnom nizu se uglavnom sastoje od vodika, u obliku plazme. Elementarni vodik na Zemlji je u vrlo malim količinama.[1]
Elementarni vodik sastoji se od običnog vodika (procija) (>99,98%), dok ostatak (gotovo 0,02%) čini teški vodik (deuterij) s tragovima superteškog vodika (tricija). Vodik stvara kemijske veze sa najviše elemenata, posebno u organskim tvarima. Pri standardnom tlaku i temperaturi, vodik je plin bez boje, mirisa i okusa, 14,4 puta lakši od zraka. Neotrovan je. Slabo je topljiv u polarnim, a bolje u nepolarnim otapalima.
Industrijski se najviše dobija iz zemnog plina, a rjeđe elektrolizom vode. Najviše se koristi u proizvodnji fosilnih goriva (hidrokrakiranje – povećanje kvalitete goriva) i za dobivanje amonijaka, u proizvodnji umjetnih goriva. U metalurgiji nije baš poželjan, jer mnoge metale čini lomljivim i krtim, pa stvara poteškoće u izgradnji cjevovoda i metalnih spremnika.[2][3]
- ↑ Palmer D. (1997). „Hydrogen in the Universe”. NASA.
- ↑ „Hydrogen Basics — Production”. Florida Solar Energy Center. 2007.
- ↑ Rogers H.C. (1999). „Hydrogen Embrittlement of Metals”. Science.
Previous Page Next Page
