Westfalski mir Westfälischer Friede | |
---|---|
Banket amsterdamske straže nakon potpisivanja Westfalski mir (slika Bartholomeusa van der Helsta) | |
Westfalski mir (njemački: Westfälischer Friede) skupni je naziv za dva mirovna ugovora potpisana u oktobru 1648. u westfalskim gradovima Osnabrücku i Münsteru kojima su tadašnje evropske sile okončale seriju povezanih ratova poznatih kao Osamdesetgodišnji rat između Španjolske i Holandije kao i njemačku fazu Tridesetogodišnjeg rata.[1][2] Mir je okončao jedno od najdestruktivnijih razdoblje europske povijesti kada je u sukobima stradalo približno osam milijuna ljudi. U tim su ratovima sudjelovale i hrvatske i srpske jedinice iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije i Vojne krajine poznati pod opštim imenom Krovaten, Krabaten otuda je došao i naziv kravata.[3]
Proces pregovora za postizanje Westfalskog mira bio je dugotrajan i složen, a razgovori su vođeni u dva grada jer je svaka strana htjela da se sastane na teritoriju pod svojom kontrolom. Preliminarni mir prije samih pregovora potpisan je u Hamburgu 1641. godine između Švedske, Francuske i Svetog Rimskog Carstva.[4] Uvjeti Westfalskog mira mira su dogovarani i u Münsteru i u Osnabrücku osiguravši tako mogućnost svakoj sastana da pregovara na svom teritoriju. Ukupno je 109 delegacija zaraćenih strana u različitim trenutcima prisustvovalo pregovorima. Španjolsko-holandski sporazum potpisan je 30. januara 1648.[1] Finalni sporazum potpisan je 24. oktobra 1648. od strane cara Svetog Rimskog Carstva Ferdinanda III, ostalih njemačkih kneževa, te predstavnika Francuske, Švedske Engleske i Poljske. Time je okončan tridesetogodišnji rat u Svetom Rimskom Carstvu u kojem su se na jednoj strani našli Habsburgovci i njihovi katolički saveznici, a na drugoj protestantske zemlje (Švedska i protestantske kneževine Svetog Rimskog carstva) u savezu s katoličkom ali izrazito antihabsburškom Francuskom Luja XIV.
Velika moskovska kneževina i Osmansko Carstvo bile su jedine evropske sile koje nisu bile zastupljene na tim pregovorima.[1] Značajan broj stručnjaka za međunarodno pravo u Westfalskom miru pronalazi ishodište osnovnih načela o suverenitetu zemalja ključnih za moderne međunarodne odnose koji su u literaturi zajednički poznati kao načela Westfalskog suvereniteta.[5] Međutim, neki povjesničari taj uvid smatraju anakronizmom sugerirajući da su se takva gledišta pojavila tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljeća u odnosu na kasniju zabrinutost oko suvereniteta.[6] Papa je odbio priznati rezultate mira jer je u pregovorima bio posve marginaliziran dok su neke od glavnih ishoda sporazuma bili teritorijalno proširenje Francuske, jačanje Švedske, ograničavanje autoriteta cara kao i širenje prihvaćenog opsega pojma slobode savjesti i vjerske snošljivosti.[7]