Lipofilnost (grč, λίπος - lipos" = mast + φίλος - filos" = prijateljski), odnosi se na sposobnost hemijskog jedinjenja da se rastvara u mastima, nafti, lipidima i nepolarnim rastvaračima, kao što su heksani ili toluen. Ovi nepolarni rastvarači su lipofilni (u slobodnom prevodu: „mastoljupci“). Takve lipofilne materije imaju tendenciju da se rastvaraju u drugim lipofilnim supstancama, dok hidrofilne (vole vodu ) materije imaju tendenciju rastvaranja u vodi i drugim hidrofilnim materijama.[1][2][3]
Lipofilnost, hidrofobnost i nepolarnost opisuju istu tendenciju ka sudelovanju u disperzijskoj sili i kao izrazi se često koriste naizmjenično, odnosno sinonimno. Međutim, izrazi "lipofilnost" i "hidrofobnost" nisu sinonimi, kao što se može videti na primeru silikona i fluorougljenika, koji su hidrofobni, ali ne i lipofilni.