Ime dolazi od tatarskog "bai-kul", "bogato jezero".
Poznato je pod nazivom "plavo sibirsko oko". S obzirom na svoju izrazitu dubinu od 1620m i veliku površinu (31.500km2), nešto veću od Belgije, sedmo je najveće jezero na svijetu po površini,[5] te drugo najveće jezero u Evroaziji nakon Kaspijskog mora. Pošto je to ujedno i najdublje jezero,[6] sa maksimalnom dubinom od 1.642 metra,[2] Bajkalsko jezero je najveće slatkovodno jezero na svijetu po zapremini, koje sadrži 23.615,39 km3 vode[2] ili 22-23% svjetske slatke površinske vode,[7][8] više od svih SjevernoameričkihVelikih jezera zajedno.[9] To je ujedno i najstarije jezero na svijetu[10] sa 25-30 miliona godina starosti,[11][12] i među najčistijim.[13]
Bajkalsko jezero je dom hiljadama vrsta biljaka i životinja, od kojih su mnoge endemske za regiju. Također je dom plemena Burjata, koja uzgajaju koze, deve, goveda, ovce i konje[14] na istočnoj strani jezera,[15] gdje srednja temperatura varira od zimskog minimuma od -19 °C do ljetnog maksimuma od 14 °C.[16] Regija istočno od Bajkalskog jezera naziva se Transbajkalija,[17] a labavo definisana regija oko samog jezera ponekad je poznat kao Bajkal. UNESCO je Bajkalsko jezero proglasio mjestom svjetske baštine 1996.[18]
^Jung, J.; Hojnowski, C.; Jenkins, H.; Ortiz, A.; Brinkley, C.; Cadish, L.; Evans, A.; Kissinger, P.; Ordal, L.; Osipova, S.; Smith, A.; Vredeveld, B.; Hodge, T.; Kohler, S.; Rodenhouse, N.; Moore, M. (2004). "Diel vertical migration of zooplankton in Lake Baikal and its relationship to body size"(PDF). u Smirnov, A.I.; Izmest'eva, L.R. (ured.). Ecosystems and Natural Resources of Mountain Regions. Proceedings of the first international symposium on Lake Baikal: The current state of the surface and underground hydrosphere in mountainous areas. "Nauka", Novosibirsk, Russia. str. 131–140. Arhivirano s originala(PDF), 15 June 2011. Pristupljeno 9 August 2009.