Interleukini (IL) su grupa citokina (izlučenih proteina i signalnih molekuka) za koje je prvi put primijećeno da ih iprezentiraju bijela krvna zrnca (leukociti). Na temelju razlikovanja strukturnih osobenosti, IL se mogu podijeliti u četiri glavne skupine. Međutim, sličnost njihovih sekvenci aminokiselina je prilično slaba (tipski identitet od 15 do 25%). Genom čovjeka kodira više od 50 interleukina i srodnih proteina.[1]
Funkcija imunskog sistema uveliko ovisi o interleukinima i opisani su rijetka manjkavost jednog broja njih, a sve uključuje autoimune bolesti ili imunodeficijenciju. Većina interleukina sintetizira se pomoću CD4 T-limfocita, kao i putem monocita, makrofaga i endotelnih ćelija. Oni podstiču razvoj i diferencijaciju T- i B-limfocita i hematopoetskih ćelija.
Interleukinski receptori na astrocitima u hipokampusu također su poznati kao učesnici u razvoju prostornih memorija kod miševa.