Islamska kaligrafija

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Islamska kaligrafija je termin koji koristimo za kaligrafiju na arapskom jeziku i drugim jezicima koji koriste arapsko pismo.

Pošto islamski propisi zabranjuju slikanje i vajanje likova, islamska umjetnost se bazirala na lijepo ispisivanje teksta - kaligrafiju, i sebi svojstvenu ornamentiku tzv. arabesku. Tako se razvila najbogatija i najraznovrsnija poznata kaligrafija sa mnogo različitih vrsta pisama (nesh, sulus, ta'lik, divani...) i načina pisanja (u obliku kruga, u ogledalu, u obliku slike predmeta, ptice i sl.).

Tekstovi kaligrafskih ispisa su skoro uvijek kur'anski ajeti, nešto rjeđe hadisi i jako rijetko neke druge izreke ili tekstovi. Kaligrafske radove nalazimo u džamijama i drugim sakralnim građevinama, u obliku levhi (uokvirenih slika), izvezene na platnu, mnogi ručno pisani primjerci mushafa su također kaligrafska djela.

Za džamije u Bosni i Hercegovini, građene u doba Osmanlija, karakteristično je da na zidovima imaju 6 kaligrafskih ispisa^{[nedostaje referenca]} i to na prednjem zidu "Allah" i "Muhammed", na bočnim zidovima imena četvorice pravednih halifa: "Ebu Bekr", "Omer", "Osman" i "Alija" i na zadnjem zidu imena Muhammedovih, unuka "Hasan" i "Husejn".