Islamsko bankarstvo

Islamsko bankarstvo (arapski: مصرفية إسلامية) ili finansiranje usklađeno sa šerijatom, jest bankarska ili finansijska aktivnost koje su u skladu sa šerijatom (islamskim zakonom) i njihove praktične primjene kroz razvoj islamske ekonomije. Neki od načina islamskog bankarstva/finansiranja uključuju mudarabah (dijeljenje dobiti i nošenje gubitka), wadiah (čuvanje), mušaraku (zajedničko ulaganje), murabah (trošak plus) i idžara (leasing).

Šerijat zabranjuje ribu, to jest lihvarstvo, općenito definisano kao kamatu koja se plaća na sve pozajmice novca^[1][2] (iako neki muslimani osporavaju da li postoji konsenzus da je kamata ekvivalentna ribi).^[3][4] Ulaganje u kompanije koje pružaju robu ili usluge koje se smatraju suprotnim islamskim principima (npr. svinjetina ili alkohol) je također haram ("grijeh i zabranjeno").

Glavna karakteristika islamskog bankarstva je pokušaj eliminisanja kamate iz poslovanja, jer se ona kosi sa islamskim propisima. To se može ilustrovati u ideji islamske štednje gdje je štediša ustvari investitor koji sudjeluje u riziku zajedno sa islamskom bankom. U ovom primjeru, deponent na kraju poslovne godine (ili kako je već određeno) shodno procentu profita banke dobiti isti procenat u odnosu na položeni novac. U slučaju gubitka islamske banke na nekoj investiciji, obratno, štediša će također učestvovati sa jednakim procentualnim gubitkom.^[5]

Islamsko bankarstvo također zabranjuje ekonomsku špekulaciju. U finansijskom kontekstu, špekulacija se smatra svaka investicija koja ima značajni rizik neuspjeha, ali se poduzima zbog višestrukog povrata u slučaju uspjeha.^[6]

Industrija islamskog bankarstva je pohvaljena jer se vratila na put "božanskog vodstva" u odbacivanju "političke i ekonomske dominacije" Zapada,^[7] i zapažena kao "najvidljiviji znak" islamskog revivalizma,^[8] njegovi najentuzijastičniji zagovornici obećavaju "nedstatak inflacije, nezaposlenosti, eksploatacije i siromaštva" kada se islamsko bankarstvo u potpunosti provede.^[9][10] Međutim, kritikovano je zbog neuspjeha da razvije podjelu dobiti i gubitka ili više etičkih načina ulaganja koje su obećavali rani zagovarači,^[11] i umjesto toga samo prodaju bankarske proizvode[19] koji su "u skladu sa formalnim zahtjevima islamskog zakona",^[12] ali koriste "izgovore i lukavstvo za prikrivanje kamata",^[13] te povlače za sobom "veće troškove, veće rizike"^[14] od konvencionalnih (ribawi) banaka.

1. ^ Maududi, Sayyid Abul Ala. "Tafhim al-Qur'an - The Meaning of the Qur'an". Pristupljeno 8. 10. 2023.
2. ^ "Islamic Banking Principles". Institute of Islamic Banking and Insurance. Arhivirano s originala, 28. 9. 2017. Pristupljeno 8. 10. 2023.
3. ^ Farooq 2005, str. 3–6.
4. ^ Khan 2013, str. 216–226.
5. ^ Rajhi, Wassim; Hassairi, Slim Ahmed (0000). "Capital Structure and Financial Risks in Non-Conventional Banking System". International Journal of Economics and Finance (jezik: engleski). 4 (4): p252. doi:10.5539/ijef.v4n4p252. ISSN 1916-971X. |pages= sadrži dodatni tekst (pomoć)
6. ^ "IMF Working Papers Volume 2007 Issue 117: The Economics of Islamic Finance and Securitization (2007)". imfsg (jezik: engleski). doi:10.5089/9781451866810.001. Pristupljeno 6. 5. 2023.
7. ^ Usmani, Introduction to Islamic Finance, 1998: p. 6
8. ^ Farooq 2005, str. 33.
9. ^ Warde, Islamic finance in the global economy, 2000: p. 21
10. ^ Khan 2015, str. 87.
11. ^ Qureshi, D.M. 2005. Vision table: Questions and answers session. In Proceedings of the First Pakistan Islamic Banking and Money Market Conference, 14–15 September, Karachi
12. ^ Fadel, Mohammad. 2008. Riba, efficiency, and prudential regulation: Preliminary thought. Wisconsin International Law Journal 25 (4) (April) 656
13. ^ Khan 2013, str. xv–xvi.
14. ^ Khan 2013, str. 400.