Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Smjernice kardiopulmonalne reanimacije su utvrđene u mnogim zemljama i predstavljaju polazišnu tačku primjene strogo utvrđenih i provjerenih metoda prilikom oživljavanja osoba. Ove smjernice predstavljaju obavezu za medicinsko osoblje i imaju svoju težinu u eventuelnom sudskom postupku.
Glavni cilj spasilaca je hitno i sigurno ponovno uspostavljanje besprijekorne funkcije disanja i krvotoka, kao i brza analiza srčanog ritma što se na taj način kod tahikardih poremećaja ritma omogućava rana primjena defibrilatora.
Kada dođe do prekida krvotoka uslijed poremećaja srčanog ritma nakon desetak sekundi nastupi gubitak svijesti, koji je nakon tridesetak sekundi praćen prestankom disanja. Nakon 60 sekundi od prekida cirkulacije proširuju se pupile kao znak centralne hipoksije. Nakon 3 minute nastupaju prva oštećenja centralnog nervnog sistema, koja nakon 4 minute postaju ireverzibilna(trajno oštećenje).
Ako se s reanimacijom počne u prve tri minute, postoji šansa oživljavanja od oko 75%. Početak reanimacije u prve 4 minute pruža mogućnost uspjeha tek u oko 50% slučajeva, dok nakon 5 minuta koeficijent uspjeha drastično opada.
Za utvrđivanje momenta početka reanimacije dovoljno je konstatovati nesvjesticu i prekid disanja. Za provjeru pulsa na arterijama koje su bliže srcu (Arteria carotis-na vratu i Arteria femoralis-prepone) treba izgubiti maksimalno 10 sekundi.
Kao prva reakcija u reanimaciji (BLS-basic life support) je pozivanje Službe hitne medicinske pomoći dotičnog regiona (Phone first). Potom se pacijent položi na leđa sa eventelno tvrđom podlogom i uslijedi reanimacija 2:30 (2 disanja, masaža srca) bez obzira da li reanimaciju sprovodi jedna ili više osoba. Brzina masaže srca iznosi oko 100/min, dok frekvncija disanja ne smije biti ispod 15/min.