Leonardo da Vinci

Leonardo da Vinci
Autoportret, 1513
Rođenje	14/15. april 1452. Vinci, Italija
Smrt	2. maj 1519. Amboise, Francuska
Period	Visoka renesansa
Vrsta umjetnosti	slikarstvo, skulptura, arhitektura
Djela	Mona Lisa Posljednja večera Bogorodica na stijenama Vitruvijev čovjek
Utjecao	Raffaello Santi, Tizian

Leonardo da Vinci (14/15. april 1452 − 2. maj 1519)^[1] bio je italijanski slikar, arhitekt, pronalazač, muzičar, kipar, izumitelj, matematičar i inženjer. Najveći genij renesanse, čovjek koji utjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka - višestruko nadarena čovjeka neutažive znatiželje i žudnje za novim spoznajama. Nabrajanje njegovih neumjetničkih interesa graniči s neshvatljivim: anatomija, botanika, kartografija, geologija, matematika, aeronautika, optika, mehanika, astronomija, hidraulika, akustika, niskogradnja, tehnika proizvodnje oružja, planiranje gradova.

Njegova djela "Posljednja večera" (1495-97) kao i "Mona Lisa" (1503-06) spadaju među najpopularnije i najuticajnije slike renesanse, dok njegovi spisi odražavaju duh znanstvenog istraživanja i mehaničke inventivnosti koja je bila stoljećima ispred svoga vremena.

Jedinstvena slava koju je Leonardo uživao u svom životu i to, filtrirana i očišćena od strane historijskog kriticizma, ostala je neokaljana do današnjeg dana bazirana na jednakoj unikatnoj univerzalnosti njegova duha. Leonardova univerzalnost je više nego višestruka. Istina, u vrijeme renesanse i perioda humanizma, višestrukost je bila visoko postavljena kvaliteta; ali nije bila bez razloga rijetka. Mnogi drugi dobri umjetnici su je posjedovali. Leonardova univerzalnost, s druge strane, bila je spiritualna snaga, isključivo njegova, koja je generirala u njemu neograničenu žudnju za znanjem i koja je vodila njegova razmišljanja i ponašanje. Umjetnik po dispoziciji, otkrio je da su njegove oči bile njegov glavni put do znanja; za Leonarda, vid je bio čovjekov najviši organ čula zato što vid sam pretvara činjenice u iskustva odmah, korektno, i sa sigurnošću. To znači da svaki fenomen koji je promatran postaje objekt znanja. Saper vedere ("znati kako vidjeti") postaje glavna tema njegovih pročavanja čovjekovih djela i kreacija prirode. Njegova kreativnost dostizala je u svako područje u kojem se koristilo grafičko predstavljanje: bio je slikar, kipar, arhitekt kao i inženjer. Ali on je išao i iznad svega toga. Njegov veličanstven intelekt, njegova neuobičajena snaga opservacije, te njegovo majstorstvo umjetnosti crtanja vodilo ga je u promatranje same prirode, koju je proučavao sa metodičnošću i ubacujući logiku - u čemu su njegova umjetnost i njegova znanost bile jednako zastupljene.^[2][3]

1. ^ Chilvers, Ian (2009). The Oxford Dictionary of Art and Artists (jezik: engleski). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-953294-0.
2. ^ Biografija s stranice famous scientists učitano 2.5.2014 (en)
3. ^ Biografija s stranice whoiswho učitano 2.5.2014 (de)