Nefron

Nefron
Dijagram (lijevo) dugog jukstamedulskog nefrona i (desno) kratog korteksnog nefrona (kore). Lijevi nefron označen je sa šest imenovanih nefronskih segmenata. Također je označen sabirni kanal, pogrešno označenim kao collection duct; to je zadnji dio nefrona.
Detalji
Prekursor	Metanefroski blastem (intermedijarni mezoderm)
Sistem	Mokraćni sistem
Identifikatori
Latinski	'Nephroneum'
MeSH	D009399
FMA	17640
Anatomska terminologija [uredi na Wikidata]

Nefron je mikroskopski mala strukturna i osnovna funkcijska jedinica bubrega. Sastoji se od brežnog tjelašca i bubrežne tubule. Bubrežno tjelašce se sastoji od klupka kapilara zvanog glomerul koji obuhvatajuće Bowmanove čahure. Od čahure proteže se bubrežna tubula. Čahura i tubula su povezani i sastoje se od epitelnih ćelija sa lumenom. Zdrava odrasla osoba, u svakom bubregu ima po 1–1,5 miliona nefrona.^[1] Krv se filtrira dok prolazi kroz tri sloja: endotelne ćelije zida kapilara, njegovu baznu membranu i između natavaka stopala podocita čahurske sluznice. Cjevčica (tubula) ima susjedne peritubulske kapilare koje se protežu između silaznog i uzlaznog dijela tubule. Kako tečnost izlazi iz čahure prema dolje u tubulu, epitelne ćelije oblažu tubule: reapsorbira se voda i razmjenjuju supstance (neke se dodaju, druge uklanjaju); prvo sa intersticijskom tečnošću izvan tubula, a zatim u plazmi susjednih peritubulskih kapilara, kroz endotelne ćelije koje oblažu taj kapilar. Ovaj proces regulira količinu tjelesne tečnosti, kao i nivo mnogih tjelesnih supstanci. Na kraju tubula, izlazi preostala tečnost – mokraća. Sastoji se od vode, metaboličkog otpada i toksina.

1. ^ Lote, Christopher J. (2012). Principles of Renal Physiology, 5th edition. Springer.