Transformator je pasivna komponenta koja prenosi električnu energiju iz jednog električnog kola na drugo ili više njih. Promjenjiva struja u bilo kojem namotaju transformatora proizvodi promjenjivi magnetni tok u jezgri transformatora, koji inducira promjenjivu elektromotornu silu na bilo koji drugi namotaj oko istog jezgra. Električna energija se može prenositi između odvojenih namotaja bez metalne (provodljive) veze između dva kola. Faradayev zakon elektromagnetne indukcije, otkriven 1831, opisuje efekat indukovanog napona u bilo kojem namotaju zbog promjenjivog magnetnkog toka okruženog namotajem.
Transformatori se koriste za promjenu nivoa napona naizmjenične struje, te postoje oni koji ga povećavaju ("step-up") i oni koji smanjuju nivo napona ("step-down"). Transformatori se također mogu koristiti za obezbjeđivanje galvanske izolacije između kola, kao i za spajanje dijelova kola za obradu signala. Od izuma prvog transformatora s konstantnim potencijalom u 1885, transformatori su postali neizostavni u prijenosu, distribuciji i korištenju električne energije naizmjenične struje.[1] Moguće je pronaći širok spektar različitih dizajna transformatora koji se koriste u elektronici i elektroenergetskim aplikacijama. Veličina transformatora se kreće od ispod kubnog centimetra (RF transformatori) do jedinica teških stotine tona koji se koriste za međusobno povezivanje elektroenergetske mreže.