Vagina

Vagina
Vagina
	Dijagram ljudskog ženskog ljudskog reproduktivnog trakta i jajnika
	Vulva sa uklonjenim stidnim dlakama i odvojenim stidnim usnama kako bi se prikazao otvor vagine: Klitorisna kapa; Klitoris; Labia minora; Otvor mokraćovoda; Vaginski otvor; Perineum; Anus;
Detalji
Prekursor	urogenitalni sinus i paramezonefrični kanals
Sistem	Ženski reproduktivni sistem
Arterija	Gornji dio maternične arterije, srednji i donji dijelovi vaginske arterije
Vena	Materničnovaginski venski pleksus, vaginska vena
Živac	Simpatički: slabinskosplanhijski pleksus Parasimpatički: karlični splahijski pleksus;
Limfa	Gornji dio do unutrašnjih ilijačnih čvorova, donji dio do površinskih invaginalnih limfnih čvorova
Identifikatori
Latinski	'Vagina'
MeSH	D014621
TA98	A09.1.04.001
TA2	3523
FMA	19949
	Anatomska terminologija

Kod sisara, vagina je elastični, mišićni dio ženskog genitalnog trakta. Kod ljudi se proteže od predvorja do cerviksa. Spoljni vaginalni otvor normalno je djelomično prekriven tankim slojem mukoznog tkiva, koje se naziva himen. Na dubokom kraju, cerviks (vrat uterusa) izboči se u vaginu. Vagina dozvoljava seksualni odnos i porođaj. Također kanališe menstruacijski tok, koji se javlja kod ljudi i blisko povezanih primata kao dio menstruacijskog ciklusa.

Iako istraživanja vagine posebno nedostaju za različite životinje, dokumentirano je da se njena lokacija, struktura i veličina razlikuju među vrstama. Ženke sisara obično imaju dva vanjska otvora u vulvi; to su mokraćovodni otvor za mokraćni sistem i vaginski otvor za genitalni trakt. Ovo se razlikuje od mužjaka sisara, koji obično imaju jedan mokraćni otvor za mokrenje i reprodukciju. Vaginski otvor je mnogo veći od obližnjeg mokraćnog otvora, a kod ljudi oba su zaštićena labijama. Kod vodozemaca, ptica, gmizavaca i monotremata, kloaka je jedini vanjski otvor za gastrointestinalni, urinarni i reproduktivni trakt.^[1] Iako se po svom rječniku i anatomskim definicijama, izraz vagina odnosi isključivo na specifičnu unutrašnju strukturu, kolokvijalno se koristi za označavanje vulve ili i vagine i vulve.^[2]^[3]

Da bi se omogućio glatkiji prodor u vaginu tokom seksualnog odnosa ili druge seksualne aktivnosti, vaginska vlaga se povećava tokom seksualnog uzbuđenja kod ženki ljudi i drugih sisara. Ovo povećanje vlage osigurava vaginsko podmazivanje, što smanjuje trenje. Tekstura zidova vagine stvara trenje za penis tokom seksualnog odnosa i stimuliše ga ka ejakulaciji, omogućavajući oplodnju. Uz zadovoljstvo i povezanost, seksualno ponašanje žene s drugima (koje može uključivati heteroseksualnu ili lezbejsku seksualnu aktivnost) može rezultirati seksualno prenosive infekcije (SPI), rizik od koji se može smanjiti preporučenim praksama sigurnog seksa. Drugi zdravstveni problemi također mogu uticati na ljudsku vaginu.

^ Lipsky MS (2006). American Medical Association Concise Medical Encyclopedia. Random House Reference. str. 96. ISBN 978-0-375-72180-9. Arhivirano s originala, 3. 6. 2021. Pristupljeno 27. 10. 2015.
^ Dalton M (2014). Forensic Gynaecology. Cambridge University Press. str. 65. ISBN 978-1-107-06429-4. Arhivirano s originala, 17. 9. 2020. Pristupljeno 27. 10. 2015.
^ Jones T, Wear D, Friedman LD (2014). Health Humanities Reader. Rutgers University Press. str. 231–232. ISBN 978-0-8135-7367-0. Arhivirano s originala, 3. 6. 2021. Pristupljeno 27. 10. 2015.

[Lipsky-1] Lipsky MS (2006). American Medical Association Concise Medical Encyclopedia. Random House Reference. str. 96. ISBN 978-0-375-72180-9. Arhivirano s originala, 3. 6. 2021. Pristupljeno 27. 10. 2015.

[Dalton-2] Dalton M (2014). Forensic Gynaecology. Cambridge University Press. str. 65. ISBN 978-1-107-06429-4. Arhivirano s originala, 17. 9. 2020. Pristupljeno 27. 10. 2015.

[Jones-3] Jones T, Wear D, Friedman LD (2014). Health Humanities Reader. Rutgers University Press. str. 231–232. ISBN 978-0-8135-7367-0. Arhivirano s originala, 3. 6. 2021. Pristupljeno 27. 10. 2015.

[1]

[2]

[3]