Alexander Graham Bell | |
Rođenje | 3. ožujka 1847. Edinburgh, Velika Britanija |
---|---|
Smrt | 2. kolovoza 1922. Beinn Bhreagh, Nova Scotia, Kanada |
Institucija | Sveučilište u Bostonu |
Alma mater | Sveučilište u Edinburghu Sveučilišni koledž London |
Poznat po | Napravio prvi upotrebljiv telefon |
Istaknute nagrade | Albertova medalja 1902. |
Portal o životopisima |
Alexander Graham Bell (Edinburgh, Škotska, 3. ožujka 1847. – Beinn Bhreagh, Kanada, 2. kolovoza 1922.), američki fiziolog i izumitelj škotskog podrijetla. Bavio se istraživanjem mehanike govora pa je 1872. osnovao u Bostonu (SAD) školu učiteljâ za gluhonijeme. Od 1873. predavao na Sveučilištu u Bostonu vokalnu fiziologiju. Izumio 1875. prvi široko upotrebljivi električni telefon, koji je s pomoću elektromagnetske indukcije prenosio govor, a koristi se od 1877. do danas. Godine 1880., s Charlesom Sumnerom Tainterom, konstruirao fotofon, aparat koji djeluje na načelu pretvaranja promjena jakosti (intenziteta) svjetlosti u zvuk, preko promjena električnog otpora selenske ćelije. Na tom načelu zasniva se reprodukcija zvuka u zvučnom filmu.[1] Kraljevsko društvo iz Londona dodijelilo mu je Albertovu medalju 1902., a Sveučilište u Würzburgu, Bavarska, počasni doktorat.