Dinastija Ming

Veliki Ming 明朝 (Ming Cháo) ← 1368. – 1644. →   →   →   → Kina za dinastije Ming oko 1415. godine Glavni grad Nanjing (1368.–1644.) Peking (1403.–1644.) Jezik/ci kineski, ujgurski, mongolski, tibetanski i dr. Religija taoizam, konfucijanizam, budizam, islam Vlada Car  - 1368. – 1398. Hongwu  - 1627. – 1644. Chongzhen Kancelar  - 1402.–1407. Xie Jin  - 1644. Wei Zaode Povijest novi vijek  - Osnutak u Nanjingu 23. siječnja 1368.  - Peking osvaja Li Zicheng 25. travnja 1644.  - Pad Južnog Minga 22. siječnja 1662.  - ukinuta 1644. Površina  - 1415. 6.500.000 km2 Stanovništvo  - 1403. 66.598.337[1]   - 1500. otp. 125.000.000   - 1600. otp. 160.000.000[2]  Valuta kineska kovanica (文, wén), kineski papirni novac (兩, liǎng) i dr. History of China: A good collection of information on Chinese history (engl.)

Dinastija Ming (kineski: 明朝, pinyin: Ming Cháo) ili Veliko Carstvo Ming (大明帝国) je kineska dinastija koja je vladala Kinom od 1368. do 1644. godine; posljednja dinastija čiji su vladari porijekom bili Han Kinezi. U više od 200 godina vladavine, dinastija Ming je donijela red i napredak većini Kine. Stanovništvo se udvostručilo (od 100 na 200 milijuna stanovnika), uvedene su nove žitarice, cvala je industrija i povećala se trgovina. U 17. stoljeću, korupcija, vanjski napadi i loše žetve su oslabile njezinu vlast i doveli do njezina pada.

U 19. i 20. stoljeću, pod snažnim dojmom stranih osvajanja, kolonizacije i bezbrojnih poniženja, Kinezi su često dinastiju Ming idealizirali kao zlatno doba vlastite povijesti.

1. ↑ C.J. Peers, Late Imperial Chinese Armies: 1520–1840
2. ↑ A. Maddison, The World Economy Volume 1: A Millennial Perspective Volume 2, 2007., str. 238.