Don Giovanni (KV527; potpuni naziv: Il dissoluto punito, ossia il Don Giovanni, doslovno "Kažnjeni razvratnik, ili Don Giovanni") je opera u dva čina s glazbom Wolfganga Amadeusa Mozarta i libretom Lorenza da Pontea. Premijerno je izvedena u praškom Državnom kazalištu, 29. listopada 1787.
Don Giovanni se naširoko smatra jednim od najvećih glazbenih djela ikad skladanim, i od opera zasnovanih na legendi o Don Juanu, Don Giovanni se smatra bez premca. Danski filozof Søren Kierkegaard je napisao dug esej u svojoj knjizi Enten/Eller (Ili/ili) u kojoj tvrdi da je Mozartov Don Giovanni najsavršenija opera ikad napisana.
Finale, u kojem se Don Giovanni odbija pokajati, je postala zadivljujuća filozofska i artistička tema za mnoge pisce uključujući Georgea Bernarda Shawa, koji u Čovjek i superčovjek parodira operu (s eksplicitnim spominjanjem Mozartovih nota za finalnu scenu između Commendatorea i Don Giovannija).
Da Ponteov libreto je, poput mnogih iz tog vremena, opisan kao dramma giocoso: "giocoso" značeći razigran, komičan, i "dramma" označavajući operni tekst (kratica od "dramma per musica"). Mozart ga je u svoj katalog unio kao "opera buffa".
Filmska adaptacija opere se pojavila pod naslovom Don Giovanni 1979. u režiji Josepha Loseyja. Neki od velikih Don Giovannija na opernim pozornicama bili su basovi Ezio Pinza, Cesare Siepi i Norman Treigle, te baritoni Dietrich Fischer-Dieskau i Thomas Hampson.