Back Elektron AF Elektron ALS Electrón AN इलेक्ट्रॉन ANP إلكترون Arabic إليكطرون ARY ইলেকট্ৰন AS Electrón AST Elektron AZ الکترون AZB

Elektron

Elektron
A glass tube containing a glowing green electron beam
Crookesova cijev: elektroni putuju ravno s lijeve strane gdje je katoda, na desnu stranu gdje je anoda (žica na dnu cijevi desno). Kao dokaz struje elektrona postavljen je Malteški križ koji baca sjenu na desnu stranu cijevi.
Kompozicija: Elementarna čestica
Čestična statistika: Fermion
Grupa: Lepton
Porodica: Prva
Međudjelovanje: gravitacijsko, elektromagnetsko, slabo
Simbol(i): e⁻, β⁻
Antičestica: Pozitron (antielektron)
Teoretiziran: Richard Laming (1838. – 1851.), G. Johnstone Stoney (1874.) i ostali
Otkriven: Joseph John Thomson (1897.)
Masa: 9,109 382 15(4 5)×10−31 kg

5,485 799 094 3(23)×10−4 u
[1 822,888 502 04(7 7)]−1 u
0,510 998 910 (13) MeV/c2[1]

Električni naboj: −1 e

−1,602 176 487 (40)×10−19 C
−4,803×10−10 esu

Magnetski moment: −1,001 159 652 181 11 μB
Spin: 1⁄2
Ogib ili difrakcija elektrona je pokazala da se elektroni ponašaju i kao čestice i kao valovi (dualizam).
Prikaz električnog polja koje okružuje pozitivni (crveno) i negativni (plavo) električni naboj.
Istoimeni električni naboji se djelovanjem elektrostatičke sile odbijaju, a naboji suprotnog predznaka privlače.
U pojednostavljenom Bohrovom modelu atoma vodika, Balmerova serija nastaje skokom elektrona na drugu energetsku razinu (n=2). Prikazana je emisija svjetlosti. Prijelaz elektrona predstavlja H-alfa, prvu liniju Balmerove serije, valne duljine 656 nm.
Comptonov učinak: foton valne duljine koji dolazi s lijeve strane, sudara se sa slobodnim elektronom, pa se zatim stvara novi foton valne duljine koji se raspršuje pod kutem .
Putanja čestice u magnetskom polju u ovisnosti o predznaku električnog naboja: elektron ima negativan q tako da putanja ide prema gore.
Električna struja je usmjereno gibanje slobodnih elektrona.
Prikaz fotoelektričnog učinka.
Vodikove atomske orbitale na različitim energetskim razinama. Svjetlija područja pokazuju mjesta gdje se elektron najvjerojatnije može naći.
Elektronski uhvat.

Elektron je negativno nabijena, stabilna subatomska čestica. Elektron je uz proton i neutron jedna od sastavnih čestica atoma. Pripada fermionima i leptonima, najlakši je od tri otkrivena električki nabijena leptona. Valna duljina λ elektrona zadana je de Broglievom relacijom:

gdje je v nerelativistička brzina elektrona, h Planckova konstanta, me masa elektrona. Najčešće se elektroni oslobađaju iz atoma, molekula ili kristalne rešetke obasjavanjem svjetlošću, izlaganjem rendgenskomu zračenju ili elektronima, zagrijavanjem na visoke temperature i slično. Atomske jezgre izbacuju elektrone u obliku beta-zračenja (radioaktivnost); elektroni nastaju i u nizu procesa među elementarnim česticama. Par elektron-antielektron nastaje iz visokoenergijskoga gama-kvanta (energije iznad 1 MeV).[2]

  1. ↑ P.J. Mohr, B.N. Taylor, and D.B. Newell: "The 2014 CODATA Recommended Values of the Fundamental Physical Constants". This database was developed by J. Baker, M. Douma, and S. Kotochigova. National Institute of Standards and Technology, Gaithersburg, MD 20899.
  2. ↑ elektron, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.

Elektron

Dodaje.pl - Ogłoszenia lokalne