Faraon

Dinastija Faraon
Pšent, kombinacija dešreta ('crvene krune' Donjeg Egipta) i hedžeta ('bijele krune' Gornjeg Egipta)
Država	Egipat
Osnivač	Narmer (kao prvi vladar Gornjeg i Donjeg Egipta) Eknaton (kao prvi vladar nazvan faraonom)
Zadnji vladar	Nektanebo II. (posljednji domorodački faraon) Kleopatra i Cezarion (posljednji helenistički faraoni)[1] Maksimin Daja (zadnji monarh Egipta)[2]

Faraon (egipatski: per-a'a;^[3] koptski: ⲡⲣ̄ⲣⲟ, Pǝrro; starohebrejski: פַּרְעֹה‎ Parʿō) laički je pojam često rabljen kao naziv za monarhe Staroga Egipta koji su vladali od Prve dinastije (ca. 3150. pr. n. e.) do doba provincije Egipta pod vlasništvom Rimskoga Carstva 30. pr. n. e.^[4] Ipak, stari Egipćani najčešće su svoje vladare nazivali kraljevima bez obzira na njihov spol sve do sredine Osamnaeste dinastije u Novom egipatskom kraljevstvu. Najraniji potvrđeni spomen pojma »faraon« u spontanoj uporabi za vladara bio je u pismu Eknatonu (vladao 1353. – 1336. pr. n. e.) ili u natpisu koji se možebitno odnosi na Tutmozisa III. (vladao 1479. – 1425.).

U doba ranijih dinastija, staroegipatski su kraljevi imali do tri titule: Horus, stni-byti ili ime Dvije Dame (nbtj).^[5] Zlatni Horus i druge titule počele su se uporabljivati tek kasnije.^[6]

U egipatskom je društvu vjera bila središnja točka svakodnevice. Jedna od uloga kralja bila je posredovanje između božanstava i naroda. Kralj je stoga morao izvršavati dužnosti civilnog i vjerskog administratora; posjedovao je svu zemlju u Egiptu, uvodio zakone, prikupljao porez i služio kao vrhovni zapovjednik vojske.^[7] U sklopu vjere, kralj je imao dužnost služiti u vjerskim ceremonijama i odabirati lokacije za izgradnju novih hramova. On je također bio zadužen za zbrinjavanje Ma'at, odnosno kozmičkog reda, ravnoteže i pravde; u to se ubrajalo i ratovanje u svrhu obrane zemlje ili osvajanja resursa potrebnih u zemlji.^[8]

Prije sjedinjenja Gornjeg i Donjeg Egipta, dešret ('crvena kruna') bila je simbol Kraljevstva Donjeg Egipta,^[9] a hedžet ('bijela kruna') simbol Kraljevstva Gornjeg Egipta.^[10] Nakon ujedinjenja pšent (kombinacija crvene i bijele krune) rabio se kao službena kruna faraona.^[11] S vremenom su nove vrste kruna uvedene pod vladavinom ponekih dinastija, poput nemesa, atefa i kepreša. Ponekad su kombinacije pojedinih kruna rabljene u ilustracijama faraona.

1. ↑ Tyldesley, Joyce. 2009. Cleopatra: Last Queen of Egypt. Profile Books. str. 20–21. ISBN 978-1861979018. The Ptolemies believed themselves to be a valid Egyptian dynasty, and devoted a great deal of time and money to demonstrating that they were the theological continuation of all the dynasties that had gone before. Cleopatra defined herself as an Egyptian queen, and drew on the iconography and cultural references of earlier queens to reinforce her position. Her people and her contemporaries accepted her as such.
2. ↑ von Beckerath, Jürgen. 1999. Handbuch der ägyptischen Königsnamen. Verlag Philipp von Zabern. str. 266–267. ISBN 978-3422008328
3. ↑ faraon. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 29. prosinca 2024.
4. ↑ Clayton, Peter A. Chronicle of the Pharaohs the Reign-by-reign Record of the Rulers and Dynasties of Ancient Egypt. London: Thames & Hudson, CE 2012. Print.
5. ↑ Wilkinson, Toby A. H. 2002. Early Dynastic Egypt (engleski). Routledge. ISBN 978-1-134-66420-7
6. ↑ Bierbrier, Morris L. 2008. Historical Dictionary of Ancient Egypt (engleski). Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-6250-0
7. ↑ Pharaoh. AncientEgypt.co.uk. The British Museum. 1999. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. studenoga 1999. Pristupljeno 20. prosinca 2017.
8. ↑ Mark, Joshua. 2. rujna 2009. Pharaoh – World History Encyclopedia. World History Encyclopedia. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2021. Pristupljeno 20. prosinca 2017.
9. ↑ Hagen, Rose-Marie; Hagen, Rainer. 2007. Egypt Art (engleski). New Holland Publishers Pty, Ltd. ISBN 978-3-8228-5458-7
10. ↑ The royal crowns of Egypt. Egypt Exploration Society (engleski). 7. ožujka 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2022. Pristupljeno 2. svibnja 2022.
11. ↑ Gaskell, G. 2016. A Dictionary of the Sacred Language of All Scriptures and Myths (engleski). Routledge Revivals. ISBN 978-1-317-58942-6