Fernando Alonso

Fernando Alonso
Fernando Alonso 2017.
Sezona 2025.
Državljanstvo	španjolsko
Startni broj	14
Momčad	Aston Martin Aramco Cognizant F1 Team
Karijera u Formuli 1
Utrke	400 (397 startova)
Prvenstva	2 (2005., 2006.)
Pobjede	32
Prvo startno mjesto	22
Najbrži krugovi	26
Podiji	106
Odustajanja	77
Bodovi u karijeri	2329
Prva utrka	Velika nagrada Australije 2001.
Prva pobjeda	Velika nagrada Mađarske 2003.
Zadnja pobjeda	Velika nagrada Španjolske 2013.
Zadnja utrka	Velika nagrada Meksika 2024.

Fernando Alonso Díaz (Oviedo, Asturija, 29. srpnja 1981.) španjolski je vozač automobilističkih utrka. Dvostruki je svjetski prvak Formule 1, prvak FIA Svjetskog prvenstva u utrkama izdržljivosti (WEC) te jedini vozač u povijesti koji je dva puta uvršten u FIA-inu Kuću slavnih. Dvostruki je pobjednik utrke 24 sata Le Mansa te pobjednik utrke 24 sata Daytone. Često ga se smatra jednim od najboljih i najkompletnijih vozača u Formuli 1.^[1]

Svoj prvi naslov svjetskog prvaka u Formuli 1 osvojio je 25. rujna 2005. za momčad Renault. Time je s 24 godine i 59 dana srušio tadašnji rekord Emersona Fittipaldija za najmlađeg svjetskog prvaka. Nakon obrane naslova 2006. Alonso je tada postao i najmlađi dvostruki svjetski prvak. Karijeru u Formuli 1 započeo je 2001. u Minardiju, nakon čega je 2002. prešao u Renault te postao njihov test vozač. 2003. postao je najmlađi vozač koji je do tada ostvario prvo startno mjesto te najmlađi pobjednik u utrci Formule 1. Nakon što je 2007. završio na trećem mjestu u momčadi McLarena, 2008. se vratio u Renault na dvije sezone te ostvario dvije pobjede. Od 2010. do 2014. vozio je za momčad Ferrari, a 2010., 2012. te 2013. završavao je na drugom mjestu u prvenstvu. 2015. vratio se u momčad McLarena gdje je ostao do 2018. bez značajnijih uspjeha zbog nekonkurentnog bolida. 2021. vratio se u Formulu 1 nakon dvije godine stanke u momčad Alpine gdje je odvozio dvije sezone te upisao jedno postolje. Od 2023. vozi za Aston Martin.

Osim Formule 1, vozio je sezonu 2018. – 2019. FIA Svjetskog prvenstva u utrkama izdržljivosti za momčad Toyotu Gazoo Racing uz vozače Sébastiena Buemija i Kazukija Nakajimu s kojima je osvojio naslov prvaka uključujući i dvije pobjede na utrci 24 sata Le Mansa. Tri puta je sudjelovao u IndyCar seriji u utrkama 500 milja Indianapolisa, 2017. za McLaren Hondu Andretti, 2019. za McLaren Racing te 2020. za Arrow McLaren Racing. Vozio je utrke 24 sata Daytone u kategoriji WeatherTech SportsCar, 2018. za momčad United Autosports s Landom Norrisom i Philipom Hansonom te 2019. za Wayne Taylor Racing s vozačima Kamuijem Kobayashijem, Rengerom van der Zandeom i Jordanom Taylorom s kojima je tada i pobijedio u utrci. 2020., nakon petomjesečnih priprema, odvozio je Reli Dakar sa suvozačem Marcom Comom te završio na 13. mjestu.

Alonso je prvi španjolski vozač Formule 1 koji je osvojio naslov prvaka. Vlasnik je momčadi FA Racing koja se natječe u kategoriji eSportova, Formuli Renault, Formuli 4 te kartingu. Osnivač je i ambasador modnog brenda Kimoa te UNICEF-ov ambasador dobre volje.

1. ↑ "F1 media sees Alonso as best driver on current grid", 27. listopada 2016. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
   “Hamilton: Alonso is one of the best drivers F1 has ever seen” 24. travnja 2015. (pristupljeno 1 prosinca 2020.)
   "Fernando Alonso returning to F1: What makes him so good" (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
   “Alonso/Hamilton pairing 'strongest there's ever been' - De la Rosa” 20. ožujka 2020. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
   “Exclusive: Mark Webber reveals his fantasy F1 racing team line-up – his choices will surprise you”, 6. studenog 2014. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
   “Heidfeld chooses Alonso as 'most complete' driver”, 25. travnja 2020. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
   “Hamilton i Alonso su najkompletniji vozači”, 22. siječnja 2019. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)