Fikobilini

Fikobilini (grčko: φύκος phykos u prijevodu "alga", od latinskog: bilis što znači "žuč") su bilini koji primaju svjetlost, nalaze se u cijanobakterijama i u kloroplastima crvenih algi, glaukofita i nekih kriptomonada (ali ne u zelenim algama i biljkama ).^[1] Većina molekula sastoji se od kromofora koji ih karakteristično boja.^[1] Specifični su među fotosintetskim pigmentima jer su vezani za određene proteine topljive u vodi, poznate kao fikobiliproteini. Fikobiliproteini prosljeđuju svjetlosnu energiju klorofilima za fotosintezu.^[1]

Fikobilini su naročito učinkoviti u apsorpciji crvene, narančaste, žute i zelene svjetlosti, boje čije valne duljine klorofil a ne apsorbira dobro.^[2] Organizmi koji rastu u plitkim vodama obično sadrže fikobiline koji mogu uhvatiti crveno/žuto svjetlo,^[3] dok oni na većim dubinama sadrže više fikobilina koji mogu hvatati zelenu svjetlost, koja je zastupljenija na toj dubini.

1. ↑ ^{a b c} Frank, H. A.; Cogdell, R. J. "8.6 Light Capture in Photosynthesis". Egelman, Edward H. (ur.). Comprehensive Biophysics. Elsevier. Amsterdam. str. 94–114. doi:10.1016/b978-0-12-374920-8.00808-0. ISBN 978-0-08-095718-0
2. ↑ González, A.; Sevilla, E.; Bes, M. T.; Peleato, M. L.; Fillat, M. F. 1. siječnja 2016. Poole, Robert K. (ur.). Chapter Five - Pivotal Role of Iron in the Regulation of Cyanobacterial Electron Transport. Advances in Bacterial Electron Transport Systems and Their Regulation. 68. Academic Press. str. 169–217. doi:10.1016/bs.ampbs.2016.02.005
3. ↑ Crichton, Robert R. 1. siječnja 2012. Crichton, Robert R. (ur.). Chapter 10 - Magnesium–Phosphate Metabolism and Photoreceptors. Elsevier. Oxford. str. 197–214. doi:10.1016/b978-0-444-53782-9.00010-3. ISBN 978-0-444-53782-9