Fitogeografija

Biljni zemljopis ili fitogeografija (grč. fito + geografija - biljni zemljopis;^[1] nelog. biljni zemljopis^[2]), znanstvena disciplina biogeografije odnosno botanike koja se usmjerava na istraživanje i zakonitosti rasprostranjivanja odnosno razmještaja biljnih vrsta unutar tzv. fitogeografskih područja na Zemlji. Fitogeografiju većina izvora poistovjećuje s geobotanikom,^[1] no prema I. Šugaru potonja je zapravo širi pojam koji uključuje i fitocenologiju.^[2] Zadatak biljnog zemljopisa je proučiti uzroke i putove raseljavanja biljaka u prostoru od davnih geoloških razdoblja do danas i pronaći zakonitosti u rasprostranjenju biljnih vrsta.

Osnovni su elementi biljno zemljopisne znanosti:

• areal (područje rasprostranjenja neke biljne vrste ili svojte) i
• biljke (sve biljne vrste na nekom području).

Svestranim proučavanjem areala pojedinih biljnih vrsta (veličina, oblik, postanak i mijenjanje areala kao produkta skupnog djelovanja suvremenih uvjeta i povijesnih faktora) utvrđuju se osnovni genetski i zemljopisni biljni elementi, a na tome se temelji mogućnost znanstvene analize i karakterizacije bilja pojedinih dijelova zemlje, a i razdioba cjelokupnog biljnog svijeta na prirodna fitogeografska područja.

1. ↑ ^{a b} Vidi:
   • Hrvatski jezični portal: Fitogeografija i Geobotanika
   • Opća i nacionalna enciklopedija: Geobotanika^{[neaktivna poveznica]}
   • Hrvatska enciklopedija (LZMK): Geobotanika
   • Bratoljub Klaić: Rječnik stranih riječi, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1990., ISBN 86-401-0038-1, str. 433. i 478.
2. ↑ ^{a b} Ivan Šugar: Biozemljopisna područja i čovjek  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. studenoga 2010. (Wayback Machine), Zelene stranice, II., 30. travnja 2010.