Ikonoklazam ili ikonoborstvo je izvorno bio pokret u Bizantskom carstvu kojemu je bio cilj ukloniti svete slike iz bogoslužja, te zabraniti njihovo štovanje. Pokret je bio usmjeren protiv štovanja svetačkih relikvija, pa i samih svetaca. Teološki je korijen borbe u raznim maloazijskim sljedbama (kao monofiliziti), ili još starija starozavjetna borba protiv idolopoklonstva.
U širem smislu, izrazom "ikonoklazam" se označava protivljenje bilo čega što u nečijoj kulturi uživa status svojevrsnih ikona unutar nečije kulture - tj. poštovanju ljudi, ustanova, ideja koje imaju status nečega svetog i neprikosnovenog. U takvom širem (prenesenom) značaju kao ikonoklazam prepoznajemo neki pokret koji teži ili uspijeva u svojoj kulturi/društvu prouzročiti društvena previranja i revolucije. Ikonoklazam valja razlikovati od uništenja spomenika tuđe kulture (npr. španjolsko uništenje mezoameričkih spomenika) ili damnatio memoriae karakterističan za Drevni Egipat.
Ikonoklast ili ikonoklastik je bio u Bizantu izraz za osobe koja je neprijatelj štovanja ikona; danas se taj termin koristi za osobe i pokrete koje preziru uvriježene dogme i istine.